Biografija • Otkrivanje talenta

Mara Maionchi rođena je u Bologni u utorak 22. aprila 1941. u znaku bika. Postoji mala misterija vezana za njeno rođenje jer se zbog nekih peripetija vezanih za ratni period u početku navodi kao kćerka NN. Postoje i sumnje u ispravnost prezimena, Maionchi ili Majonchi? Kasnije, uprkos užasnom poslijeratnom periodu za mnoge Italijane, ipak je proveo sretno djetinjstvo u gradu Bolonji.

Godine 1959. godine, kada je napunila osamnaest godina, preduzimljiva Mara je počela raditi za kompaniju pesticida. Potom se, u potrazi za novim horizontima, 1966. preselio u Milano, gdje je našao posao u kompaniji za gašenje požara.

Sljedeće godine, gotovo slučajno, počinje njegova karijera u svijetu muzike, tačnije u diskografskom okruženju. Zapravo, odgovara na oglas objavljen u milanskim novinama. Potom radi kao sekretarica u uredu za štampu, a zatim pokriva i ulogu menadžera promocije u diskografskoj kući Ariston Records. Mara Maionchi počinje da razvija svoje vještine i dolazi u kontakt s pjevačima kalibra Ornella Vanoni i Mino Reitano.

U tom periodu Mara upoznaje osobu za koju će se udati na kraju godinaSedamdeset: Alberto Salerno, producent ploča i tekstopisac.

Vulkanska Mara 1969. godine tada sarađuje sa Mogolom i Luciom Battistijem, radeći za njihovu diskografsku kuću Numero Uno.

Prošlo je oko šest godina i žurna diskografska kuća stigla je u Dischi Ricordi 1975. godine gdje je u početku imao ulogu urednika, a na kraju i umjetničkog direktora. Ovdje dolazi do izražaja sva njegova sposobnost pronalaženja talenata. On dovodi Giannu Nannini u žižu nacionalne javnosti, a njegova saradnja potvrđuje uspjeh velikih imena kao što su Edoardo De Crescenzo, Umberto Tozzi, Mia Martini i Fabrizio De André.

Uslijedile su godine uspjeha, Mango i Renzo Arbore lansirala je Mara Maionchi. Radi i za Fonit-Cetra, diskografsku kuću u kojoj je 1981. godine bio umjetnički direktor.

Sa svojim suprugom Albertom Salernom, 1983. godine je stvorila sopstvenu etiketu: Nisa. Mara potvrđuje svoju ulogu skauta talenata: Tiziano Ferro je još jedna od njenih uspješnih kreacija.

Godine 2006. Mara i njen sada nerazdvojni pratilac, uz pomoć svoje dvije kćeri Giulia i Camilla, osnovali su još jednu diskografsku kuću sa simboličnim imenom; "Nisam dovoljno star". Osnovna djelatnost nezavisne izdavačke kuće je otkrivanje i promocija novih talenata.

Možda je upravo ta orijentacija dovela do toga da je menadžment Rai Due 2008. zaprosi ulogu koju ćezakleo se u prvom italijanskom izdanju televizijskog formata engleskog porijekla "X Factor", koji ima za cilj upravo otkrivanje novih muzičkih talenata. Mara prihvata i postaje, zahvaljujući svojoj gruboj, ali lepoj spontanosti, prava televizijska ličnost.

U prvom izdanju žiri se pridružuje pjevačici Morgan (bivši glas Blu Vertigo) i svestranoj i ništa manje "direktnoj" Simoni Venturi, koja je kuma programu.

Zahvaljujući novoj postignutoj popularnosti, potvrđena je i za drugo izdanje emisije, a Rai joj daje i zadatak voditeljice muzičkog programa "Scalo 76", gdje se pridružuje Francescu Facchinettiju (pr. Dj Francesco) koji je tada voditelj X Factora.

U 2009. godini, dolaskom do trećeg izdanja, žiri "X Factora" mijenja jedan element. Claudia Mori, supruga "vječno proljeća via Gluck", zauzima mjesto Simone Venture. Mara sarađuje s njom, s piratom Morganom i sa Facchinettijem Jr. kako bi potvrdila uspjeh prijenosa. Iste godine objavio je svoju autobiografiju "Non ho l'età".

U julu 2010. godine, zahvaljujući njenoj blistavoj simpatiji, Aldo, Giovanni i Giacomo su angažovali Maru Maionchi da igra ulogu Aldove svekrve u glumačkoj postavi za njihov film panettone: "La banda dei Santas".

Od septembra 2010. Mara je i dalje jedan od porotnikačetvrto izdanje "X Factora", ovog puta u društvu Enrika Ruđerija, Ane Tatanđelo i Stefana Belisarija (aka Elio di Elio e le Stori Teze).

Njegovo učešće kao sudije na X Factoru produžava se godinama - takođe naizmjenično sa programom Xtra Factor, u kojem je kolumnista - uz njegovo iskustvo s brojnim umjetnicima-sudijima: od Manuela Agnellija i Fedeza (2016. ), do Sfere Ebbaste i Samuela Romana (2019).