Biografija Jiddua Krishnamurtija
Sadržaj
Biografija • Unutrašnje revolucije
Jiddu Krishnamurti je rođen u Madanapalleu (Indija) 11. maja 1895. Indijskog porijekla, u životu nije želio pripadati nijednoj organizaciji, nacionalnosti ili vjeri.
1905. Jiddu je izgubio svoju majku, Sanjeevammu; 1909. godine sa svojim ocem Narianiahom i četvoricom braće preselio se u Adyar, gdje su svi zajedno živjeli u uslovima bijede u maloj kolibi. Često oboljelog od malarije, tek 1909. godine, dok je još bio dijete, primijetio ga je britanski religiozni Charles Webster Leadbeater, kada je bio na privatnoj plaži sjedišta Teozofskog društva (filozofski pokret koji je 1875. osnovao Amerikanac Henry Steel Olcott i ruska okultistkinja Helena Petrovna Blavatsky) iz Adyara, predgrađa Čenaja u Tamil Naduu.
Annie Besant, tadašnja predsjednica Teozofskog društva koja ga je držala blizu kao da je rođeni sin, odgaja Jiddu Krishnamurtija s ciljem da iskoristi njegove sposobnosti kao sredstvo za teozofsku misao.
Vidi_takođe: Hermes Trismegistus, biografija: istorija, dela i legendeKrishnamurti drži predavanja članovima Reda istočne zvijezde, organizacije osnovane 1911. godine s namjerom da pripremi dolazak "Gospodara svijeta", kojeg je Jiddu postavio na čelo samo šesnaest od strane Annie Besant, njen zakonski staratelj.
Vrlo brzo je počeo da dovodi u pitanje teozofske metode razvijajući vlastitu misaonezavisni. Mladi Krishnamurti prolazi kroz niz inicijacija koje mu izazivaju ozbiljnu psihološku krizu iz koje uspijeva izaći tek 1922. godine u dolini Ojai u Kaliforniji, nakon izuzetnog mističnog iskustva koje će i sam kasnije ispričati.
Vidi_takođe: Biografija Rey MisterioOd tog trenutka on će se sve više sukobljavati sa teozofima, insistirajući na beskorisnosti liturgijskih obreda za duhovni rast i odbijajući ulogu autoriteta sve dok nakon dužeg razmišljanja, u 34. godini (1929.) ne raspušta Red i počinje da putuje svetom izražavajući svoje misli, zasnovane na apsolutnoj unutrašnjoj koherentnosti i potpunoj nezavisnosti od bilo koje vrste organizacije.
Cijelog svog života, sve do svoje devedesete godine, Krishnamurti će putovati svijetom govoreći velikim gomilama ljudi i razgovarajući sa učenicima brojnih škola koje je osnovao uz sredstva koja je postepeno dobivao.
Godine 1938. Krishnamurti je upoznao Aldousa Huxleya koji mu je postao blizak prijatelj i veliki obožavatelj. Godine 1956. upoznao je Dalaj Lamu. Oko 60-ih godina upoznaje majstora joge B.K.S. Iyengar, od kojeg uzima lekcije. Godine 1984. razgovarao je sa naučnicima u Nacionalnoj laboratoriji Los Alamos u Novom Meksiku, SAD. Fizičar David Bohm, prijatelj Alberta Ajnštajna, u Krišnamurtijevim rečima nalazi zajedničke tačke sa njegovim novim fizičkim teorijama: ovo daježivot na niz dijaloga između njih dvoje koji će pomoći u izgradnji mosta između takozvanog misticizma i nauke.
Prema Krishnamurtijevoj misli, ono što je najbliže njegovom srcu je čovjekovo oslobođenje od strahova, uslovljenost, potčinjavanje autoritetu, pasivno prihvatanje bilo koje dogme. Dijalog je njegov omiljeni oblik komunikacije: želi zajedno sa sagovornicima razumjeti funkcioniranje ljudskog uma i čovjekove sukobe. Što se tiče problema rata - ali i nasilja općenito - uvjeren je da samo promjena pojedinca može dovesti do sreće. Političke, ekonomske i društvene strategije za njega nisu radikalna rješenja za ljudsku patnju.
Zainteresovan da shvati kako struktura društva utiče na pojedinca, u životu je uvek insistirao na odbacivanju bilo kakvog duhovnog ili psihološkog autoriteta, uključujući i svoj.
Jiddu Krishnamurti umro je 18. februara 1986. godine u 91. godini u Ojaiju (Kalifornija, SAD).
Nakon njegove smrti, privatne škole raštrkane po svim kontinentima pokušale su nastaviti djelo Jiddua Krishnamurtija. U Evropi je najpoznatija škola Brokwood Park, Bramdean, Hampshire (UK), ali ih ima mnogo u Ojaiju u Kaliforniji i Indiji.
Svake godine u julu, Švajcarski komitet organizuje sastanke u blizinilokalitet Saanen (Švicarska), mjesto gdje je Krishnamurti održao neke od svojih konferencija.