Biografija • Tigar iz Cremone

Anna Maria Mazzini, širom svijeta poznata jednostavno kao Mina, rođena je 25. marta 1940. u Busto Arsiziju (VA). Nekoliko meseci nakon njenog rođenja, porodica se preselila u Kremonu, grad u kojem je pevačica živela do ranih godina karijere i koji joj je doneo nadimak "Tigre di Cremona".

Prvi nastup velike pjevačice datira iz 1958. godine kada je na sceni Kompasa u Marini di Pietrasanta otpjevala "A čista duša". Ostatak pripravničkog staža je zajednički mnogim drugim umjetnicima: večeri u klubovima, sudjelovanje u raznim ansamblima itd. Upravo u jednoj od brojnih večeri u klubu Castel Didone Mina upoznaje Davida Matalona, ​​Italdisc-Broadway producenta ploča. Producent, shvativši veliki potencijal pjevačice, odlučuje da je upiše u svoju štalu i odmah joj daje da snimi četiri pjesme: dvije na engleskom i pod pseudonimom Baby Gate ("Be Bop A Lula" i "When"), te dvije na italijanskom sa imenom Mina ("Non Partir" i "Malatia").

Televizijski debi se dešava godinu dana kasnije u "Musichiere" koji pjeva "Nessuno" koji je u Sanremo donijela Wilma De Angelis. 1960. lično učestvuje na festivalu u Sanremu sa pesmom "Istina je", ali dostiže tek osmo mesto. Sledeće godine pokušava ponovo sa "Hiljadu plavih mehurića", zahvaljujući uspesima koje predstavljaju neki od njegovih singlova, aliNjena očekivanja su i ovoga puta razočarana, što za posledicu ima da obećava sebi da više neće učestvovati na pevačkom takmičenju. S druge strane, 1961. je bila protagonistkinja popularnog televizijskog programa "Studio Uno".

U tom periodu upoznaje i zaljubljuje se u glumca Corrada Panija s kojim će dobiti dijete. Međutim, vezi sa Panijem protivi se italijansko javno mnjenje, s obzirom da je glumac u stvari već oženjen. Massimiliano je rođen 18. aprila 1963., a Mina je zabranjena na državnoj televiziji. Godinu dana kasnije, međutim, kada je oluja prošla, trijumfalno se vratio na televiziju u seriji emisija uključujući "Sajam snova".

U jednoj večeri lansira "Prazni grad" i "Čovjek za mene".

Mina postaje kraljica takozvanih "Howlers", to je tip pjevača koji su 60-ih bili tako etiketirani zbog svog buntovničkog i vulgarnog stila, veoma različitog od onog mirnog i povjerljivog koji je imao okarakterisao je umetnike prethodne generacije. Ali Minina ličnost se oduvijek znala razlikovati i kretati na različitim nivoima: pomislite samo da je samo nekoliko godina ranije snimila "Il cielo in una stanza", intimnu poetsku pjesmu Gina Paolija. U zimu iste godine ponovo je bio u Canzonissimi, gde je lansirao pesmu "Due note".

Nažalost, međutim, puritanski moral tog vremena pao je i na sada velikemoj. Pošto nije bila udata za Panija, zabranjena joj je državna televizija, a tamo se vratila tek nakon godinu dana sa nekim uspješnim emisijama.

Godine 1965. pevačicu je zadesila ozbiljna tragedija: njen brat Alfredo je poginuo u saobraćajnoj nesreći. La Tigre se bori da se oporavi od šoka, ali kao što je prirodno, nastavlja svoj rad u najboljem slučaju, toliko da 1968. godine slavi svojih prvih deset godina karijere upravo u mjestu gdje ju je prvi put vidjela kako nastupa, La Bussola. , gdje između ostalih snima i svoj prvi live album koji je, inače, ujedno i prvi live album italijanske pjevačice.

Čini se da su se stvari popravile nabolje kada još jedna saobraćajna nesreća razbije sreću koju je Mina s mukom pokušavala obnoviti, posebno nakon završetka veze s Panijem. Godine 1973. njen suprug Virgilio Crocco, novinar iz Il Messaggera, za kojeg se udala 3 godine ranije i sa kojom je dobila kćer Benedettu, poginuo je u direktnom sudaru.

Godine 1974. predstavio je "Mille Luci" s Raffaellom Carrà: ovo su bili njegovi posljednji televizijski nastupi.

Završna tematska pjesma programa je "Ja više ne sviram" i zapravo Mina ne samo da napušta televiziju, već i prestaje s koncertima uživo. Izuzetak je bio 1978. godine, kada se vratio u La Bussolu na svoju dvadesetogodišnju karijeru i snimio svoj treći eposljednji uživo (drugi je objavljen 1972.). Od ovog datuma Mina održava kontakt sa svojom publikom albumom godišnje, ali i člancima u časopisima i radio emisijama.

Osoba koja izdvaja njegove ploče su omoti. Do sredine osamdesetih ih je kurirao grafički genije, Luciano Tallarini. Zajedno sa Giannijem Ronco i fotografom Maurom Ballettijem (od 1973. autor retkih fotografskih servisa) stvara slike i grafička rješenja koja su jedinstvena u svijetu. Od druge polovice osamdesetih, kreiranje naslovnica je u potpunosti povjereno Mauru Ballettiilu koji modelira sliku Mine na najsugestivnije i najiznenađujuće načine: od leonardske brade "Salomè", do citata iz filma. M ubistvo "Sorelle Lumiere", od Tuareškog izgleda "Sì buana", do Botero stila "Caterpillar", do Mona Lize u "Oliu".

Njegovi fanovi su mogli prisustvovati njegovom posljednjem koncertu, 2001. godine, ne uživo, već putem interneta.

10. januara 2006. u Luganu, nakon 25 godina zajedničkog života, udala se za svog partnera, kardiologa Eugenia Quainia. Prema švajcarskom zakonu, mlada uzima prezime svog muža, tako da će se zvati Anna Maria Quaini.