Biografija • Predanost i obnova rocka

• Piero Pelù 2000-ih
• Piero Pelù 2010-ih

Piero Pelù je rođen u Firenci 10. februar 1962. Italijanski kantautor, roker koji je uticao na generacije muzičara, najpoznatiji je po osnivanju italijanske rok grupe Litfiba, rođene sredinom 1980-ih i više od decenije među najpopularnijim u zemlji. Frontmen velikog scenskog uticaja, politički angažovan, nakon napuštanja Litfibe, koji se dogodio na pragu 2000. godine, pokušava solo karijeru, vraćajući se u firentinsku grupu 2009.

Strast za muzikom dolazi odmah. U početku, kada je u školi, 70-ih godina, ugledao se na londonsku punk scenu, ciljajući na britansku prijestolnicu. U međuvremenu, kao srednjoškolac, stvorio je bend Mugnions, nazvan tako jer potiče od imena rijeke Mugnone, koja prolazi u blizini stana u kojem živi sa svojom porodicom.

Kada diplomira, mladi Pjero se suočava sa raskršću: da nastavi studije ili da se telom i dušom posveti svojoj velikoj strasti. Bilo je to 1980. godine kada je otišao u London, svoju idealnu destinaciju, uvjeren da će tamo ostati zauvijek. Međutim, razočaran engleskim pukom koji smatra buržujem, vraća se u rodnu Firencu i upisuje Fakultet političkih nauka.

Među njegovim učiteljima je i poznati profesor Alberto Spreafico, ali sa stanovištaakademska karijera ne raste; konačno je napustio studije, datirane 1983. Godinu ranije već je osnovao osnovni kostur rok benda koji će inovirati talijanski talas, nekoliko godina kasnije, kombinujući mediteranske zvukove sa brit-rock stilom koji je bio u modi u to vrijeme. U stvarnosti, susret i zvanično rođenje Litfibe datira iz 1980. godine, kada mladi Piero odlučuje da napusti projekat Mugnions, da osnuje novi bend, sa Antoniom Aiazzijem, Federikom "Ghigo" Renzullijem, Giannijem Maroccolom i Francescom Calamaiom, tj. istorijska okosnica grupe. Prvi koncert održan je 6. decembra 1980. u Rokkoteci Brighton, blizu Firence.

Litfibama treba malo vremena da se predstave i da krenu. Već 1982. grupa Pelù pobijedila je na 1. talijanskom rock festivalu. Istovremeno, sada oslobođen tereta studija, firentinski pjevač produbljuje i proširuje svoje umjetničko znanje, učeći pozorišne rudimente slijedeći učitelja Orazija Kostu, fokusirajući se na mimiku i učestvujući u raznim seminarima o korištenju bazelskih maski – sve evokacije. koje će se uskoro manifestovati tokom umjetničkog sazrijevanja, u živim nastupima.

Godine 1983. bio je među glumcima u postmodernoj predstavi "Eneide", čiju je adaptaciju pozorišne eksperimentalne grupeKrypton, koristi muziku Litfibe. Godine 1984. preduzimljivi Piero Pelù pridružio se listama prigovarača savjesti u Firenci, dajući svoj doprinos sve do 1986. Tokom ove dvije godine Litfiba se oglasila iu Francuskoj, učestvujući u nekoliko vrlo zanimljivih kermesses posvećenih novotalasnim grupama u nastajanju. Sviraju u Bourgesu, Rennesu, La Villetteu, Fete de l'Humanité i mnogim drugim lokacijama.

Pelù i njegovi pratioci objavljuju svoj prvi urednički rad 1985. godine pod nazivom "Desaparecido", koji otvara uspješnu trilogiju posvećenu žrtvama bilo kakve zloupotrebe moći. To je početak velikog sna, koji traje više od decenije i navodi Pelu i Litfibu da sviraju skoro svuda, kao novi interpretatori italijanske hard rock i rock scene. Sledeće godine stiže „17 Re“, a 1988. na red dolazi „Litfiba 3“. U sva tri albuma vidljivo je odbijanje bilo kakvog totalitarizma i prohibicionizma, što je vidljivo u tekstovima napisanim u jednom potezu i sa agresivnim, a ponekad i poetskim stavom.

One su veoma važne godine za Pelu i njegov bend. Koncerti uživo su se umnožavali, a fanova je bilo mnogo, preplavljeni revolucionarnim zvukom, barem za Italiju tog doba, kao i velikom histrionskom žilom pjevačice. O velikoj snazi ​​svjedoče i live albumi "12-5-87 (otvori oči)" i "Pirata" iz 1990.muziku Litfibe, i njihovo iznenađujuće umetničko sazrevanje koje na drugom live albumu dovodi bend do velikog uspeha. Od oba djela, singl "Cangceiro" se ističe iznad svega; u novinama počinjemo da pričamo o pravoj "mediteranskoj talasnoj stijeni", koja ima prave protagoniste u Pjeru Peluu iu Litfibi.

Štaviše, 1986. godine i kao dokaz njegovog političkog i društvenog angažmana, treba se prisjetiti Pelùove ideje o promoviranju komiteta "Muzika protiv tišine", čija se aktivnost materijalizira sljedećeg septembra na Piazza Politeama, u Palermo, za festival protiv mafije, na dan godišnjice atentata na generala Carla Alberta Dalla Chiesa.

Sljedeće godine Pelù upoznaje Terezu De Sio sa kojom sarađuje na projektu "Cinderella Suite", djelu pjevača koji su producirali Brian Eno i Michael Brooks.

Devedesete su one nacionalnog uspjeha, sa takozvanom "Tetralogijom elemenata", u kojoj se kreću od tvrdog hard rocka do pitomijeg pop rocka, ali obogaćenog zanimljivim elektronskim zvucima. Četiri diska koji čine tetralogiju prate četiri prirodna elementa, odnosno vatru, zemlju, vazduh i vodu. Idući redom, 1991. godine izlazi "El diablo", prvi od četiri diska. Nakon duge evropske turneje, Litfiba daježivot na "Terremoto", jednu od nezaboravnih rok ploča benda, oštre i više nego agresivne zvuke, datirane iz 1993. godine. Sledeće godine zvuk je lagano ukroćen sa "Spirito", još jednim uspehom veoma omiljenim u javnosti, koji zarađuje Pelù i saradnici ogromne kriške pop publike, koji cijene njihovo lagano zvučno zaslađivanje. Međutim, 1995. godine došao je red na "Lacio drom", što na romskom jeziku znači "bon voyage": specijal popraćen video reportažom koju su napravili Piero Pelù i njegov prijatelj fotograf Alex Majoli.

Potvrđujući priznanje koje sada jednoglasno dobija čak i od umjetnika različitih stilova, 1996. godine pozvan je u duet sa Lucianom Pavarottijem za projekat "War Child", u pjesmi "I te vurria vasà". Iste godine, nakon nekoliko gostovanja u TV programu "Quelli che il Calcio", počinje da sarađuje za firentinsko izdanje lista La Repubblica, uz to potpisujući uvod u izdanju kuće Salani posvećen nekim pesmama autora. Jacques Prévert, pod nazivom "Questo Amore", koji pevača angažuje u nekim čitanjima na originalnom jeziku.

1997. je godina koja zatvara tetralogiju, izdavanjem "Submerged Worlds", definitivno više pop od prethodnih, ali uz veliko odobravanje javnosti. Do sada, firentinski bend sa svim svojim radovima ima dva milionaprodatih primjeraka, što se zbroji u posljednje djelo, pod nazivom "Infinito", iz 1999. godine, koje samo prodaje oko milion ploča.

To je kraj velike prispodobe o Litfibi, upravo u njihovom vrhuncu. Pierp Pelù i Ghigo Renzulli više nisu u stanju da pronađu spokojan suživot u bendu, kako sa umjetničke tako i s lične tačke gledišta. Pevač tada, na kraju evropske turneje, odlučuje da napusti projekat, posvetivši se solo karijeri. Posljednji zajednički uživo bio je na "Monza Rock Festivalu" 1999.

Solo debi uslijedio je kada je pjevač još bio zauzet sa svojim bivšim bendom, ponovo 1999. Zajedno sa pjevačima Ligabueom i Jovanottijem, Pelù potpisuje singl "My name is never again", čiji se prihod od prodaje diska donira Hitnoj pomoći, fondaciji Gino Strada: prodato je preko petsto hiljada primjeraka. Iste godine velika pjevačica Mina ga zove da snimi pjesmu "Ostani sa mnom", italijansku obradu Stay Sestre Shakespears.

Piero Pelù u 2000-im

2000. godine objavljena je njegova autobiografija , napisana u suradnji s novinarom Massimom Cottom i pod naslovom "Savršeno defektno". Takođe 2000. stiže njegov prvi pravi solo rad, album "Né good nor bad", na koji se nalaze singlovi "Io cirò", "Toro loco", "Buongiornogiorno" i "Bombabumerang". Sljedeće godine bio je jedan od gostiju festivala u Sanremu.

2002. godine njegov drugi album pod nazivom "U.D.S. - L'uomo della strada", koja je već platinasta, čak i pre objavljivanja. U ovom delu firentinski pevač dueti sa rok zvezdom Anggunom, u pesmi "Amore Immaginato". Od 2003. do 2006. Pelù uglavnom objavljuje uživo, kao npr. album "100% Live", također sudjelujući u raznim drugim projektima, od kojih neki sa starim saputnikom Giannijem Maroccolom. On je dio zanimljivih radova sa bendovima u nastajanju kao što su Bisca i Modena City Ramblers, kao i domaćin na albumu Edoarda Bennata, pod nazivom "The Fantastic story of the Pied Piper"

Piero Pelù

Godine 2006. promijenio je izdavačku kuću i odabrao Sony Music za izdanje albuma "Inffa". Uz njega u bend ulazi gitarista Saverio Lanza, dragocjen u aranžmanima. Nakon djela "MTV Storytellers", djela koje objedinjuje intervjue i koncerte uživo, na redu su "Fenomeni" sa datumom 2008., koji odmah ulazi na treće mjesto na ljestvici najprodavanijih albuma u Italiji. Slijedi obilazak raznih talijanskih pozorišta, pod vodstvom reditelja Sergija Bustrića. Zatim učestvuje u fondu za obnovu L'Aquile nakon zemljotresa, koji se zove "Sačuvajmo umjetnost u Abrucu". Evo pevačaFlorentine svira zajedno sa supergrupom "Artisti united for Abruzzo", stvarajući singl "Domani 21/04.09".

11. decembra 2009. dolazi najava pokretanja Litfibe na noge . Pelù i Renzulli jedva čekaju da se vrate zajedničkom sviranju i daju život nekim fazama njihove ponovne turneje. Izašao je singl "Sole nero" koji predviđa dvostruki live album pod nazivom "Stato libero di Litfiba", koji objedinjuje koncerte 2009. i 2010.

Pelù je otac tri kćeri: Grete, rođene god. 1990., Linda 1995. i Zoe 2004. Li

Piero Pelù 2010-ih

U proljeće 2013. sudjelovao je kao trener u prvom izdanju talent showa The Glas Italije , emitovan na Rai 2. Sa njim su Raffaella Carrà, Riccardo Cocciante i Noemi.

U novembru iste godine objavio je zbirku "Identikit" koja sadrži mnoge pjesme iz njegove solo karijere uz dodatak dvije neobjavljene: "Mille uragani" i "Sto rock".

Sljedeće godine ponovo je bio u "The Voice of Italy", gdje je tim trenera vidio J-Axa umjesto Cocciantea.

Potom izlazi druga autobiografska knjiga "Identikit di un ribelle", ponovo napisana zajedno sa Massimom Cottom. Knjiga je dobila nagradu Lunezia Special Mention Award 2014.

U septembru 2014. Piero Pelù je učestvovao u snimanju srednjometražnog filma "Tu non c'eri", scenariste Errija De Luce irežirao Cosimo Damiano Damato. Firentinski umjetnik brine o soundtracku: za ovo djelo je 2016. dobio nagradu kao "Muški umjetnik godine" na nagradi Roma Videoclip.

U februaru 2015. bio je trener u "Glasu Italije" po treći put: s njim su Noemi, J-Ax i Roby Facchinetti i Francesco Facchinetti.

Njegova kćerka Greta je 2017. godine rodila Roka, koji mu je napravio djeda. 2019. oženio se Giannom Fratta, dirigentom po profesiji.

Da bi proslavio i proslavio svojih 40 godina bavljenja muzikom, po prvi put u svojoj dugoj karijeri Piero Pelù učestvuje na takmičenju u Sanremu, u izdanju 2020. pod vodstvom Amadeusa: pjesma koja canta se zove "Gigante", posvećena njegovom nećaku Roku. Nakon Sanrema izlazi novi solo album "Pugili fragile".