Biografija • Zorro ruši zidove

Andrea Zorzi, poznat u krugu i kao "Zorro", bio je jedan od najvećih igrača međunarodne odbojke, jedan od simbola italijanske odbojke. Rođen u Noaleu (Venecija) 29. jula 1965. godine od roditelja iz Toresele, uspeo je da sebi stvori prostor kao jedan od najcenjenijih sportista ovog sporta širom sveta, toliko da je u Japanu (a možda i nama, iz Italije) stvar ima malo efekta), devojke bukvalno polude za njim, baš kao što paralelno u Evropi rade za fudbalerom kao što je Bekam.

Andrea Zorzi je debitovao na međunarodnoj sceni 1986. godine u Bormiju u sretnoj utakmici, u kojoj su Azuri vratili Grčku kući rezultatom 3-0: od tog dana je 325 puta obukao dres Azzurra, igrajući važnu ulogu u mnogim pobjede Italije (trener Julio Velasco) u svom izuzetnom zlatnom ciklusu.

Sportski je odrastao u Padovi prije nego što je postao poznat u Parmi, mogao je postati karakter zahvaljujući ne samo svojim kvalitetima kao sportista, već i onima koji komuniciraju, koji ga vide savršeno opuštenog u ispred mikrofona, opovrgavajući kliše prema kojem se sportisti bore s bolnim jaucima kad god postoji potreba da se javno iznese svoje misli. Naprotiv, 'Zorro' je obdaren karizmatičnom dijalektikom i nalazi se usposoban da komunicira ravnopravno sa radio i TV novinarima. Svemu ovome, zbog čega se nesumnjivo divi kao pametan i sposoban dječak, treba dodati i odabir uvijek posebne odjeće, te brigu za imidž koji ga čini posebno prepoznatljivim.

U nastavku njegove karijere nailazimo na impresivan niz uspjeha. Nakon što je u sezoni 1989/1990. osvojio Grand Slam sa Maxicono Parmom (Scudetto, Kup pobjednika kupova, Svjetsko klupsko prvenstvo, Kup Italije i Superkup Evrope), preselio se u Milano, grad koji je postao neka vrsta druge kuće za njega.

Nakon dvogodišnjeg preseljenja u Treviso, ponovo je osvojio italijansku zastavu, zaključivši svoju izuzetnu karijeru u Macerati. Konkretnije, njegova karijera se razvijala ovako: od 1982. do 1984. igrao je u Padovi (Americanino i Thermomec), u Parmi (od 1985. do 1990. sa Santalom i Maxiconom), u Milanu (od 1990. do 1994. sa Mediolanumom, Misurom i Milanom) , u Trevisu i Macerati (Sisley Treviso od 1994. do 1996. i Lube Macerata od 1996. do 1998.).

Visok 201 centimetar, poznavaoci o njemu govore kao o kompletnom sportisti, obdaren ne samo klasom već i snagom, koji je u kombinaciji sa nesvakidašnjim temperamentom. Sakupio je beskonačan broj nagrada među kojima je potrebno izdvojiti, među mnogima, nagradu FIVB za igrača godine 1991.Stečena popularnost mu je tada omogućila, jedinstvenom ili gotovo jedinstvenom među odbojkašima, da djeluje kao "svjedočanstvo" u nekim reklamnim kampanjama.

Danas je oženjen zvijezdom ritmičke gimnastike Giulijom Staccioli, koju je upoznao na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Njih dvoje su nedavno osnovali "Kataklò Dance Theatre", prvi italijanski projekat atletskog teatra koji je već zaslužna su dva ostvarenja, "Kataklopolis" i "Nedisciplina".

Nakon ove fantastične karijere, bivši odbojkaš sada ima priliku da iskoristi gore navedene dijalektičke vještine otkako je ušao u RAI sportski tim, naravno baveći se odbojkom.

CEV (Upravno tijelo za evropsku odbojku) je posljednjih godina stvorilo "Evropsko veteransko prvenstvo", čije reprezentacije se sastoje od bivših igrača; postoje dvije kategorije: preko 40 i preko 50 godina. Pošto je napunio 40 godina, Andrea Zorzi se odazvao na plavi poziv, vraćajući se treninzima za Evropsko veteransko prvenstvo 2007. (koje se održava u Grčkoj).