Biografija • Il cielo Azzurro

Rođen u Viareggio u noći 11. aprila 1948. (ali registrovan u matičnom uredu 12. aprila): Marcello Romeo Lippi najbolje predstavlja tipologiju trenera-menadžera, modernog vođa te vrste trenera koji ne samo da znaju biti na travi fudbalskih terena već se znaju bolje izvući pred kamerama ili timskim savjetima, zahvaljujući i kulturnim i elegantnim kvalitetama koje ostavljaju za sobom staru sliku Koristim trenera samo na klupi.

Oženjen i dvoje djece, kao igrač je upamćen prije svega kao dobar slobodni igrač Sampdorije. Upravo u omladinskom timu kluba Sampdoria započeo je svoju napornu trenersku karijeru, uglavnom provedenu među raznim manjim klubovima u Italiji. Zatim, u sezoni 1992-93, bilo je dobro prvenstvo sa Atalantom, zatim šesto mjesto u Napulju koje se i danas pamti među enciklopedijskim navijačima Napulja.

Međutim, koja je bila osnovna godina u Lippijevoj karijeri? Definitivno 1994. kada je, nakon tako dugog šegrtovanja, provedenog u putovanju između raznih fudbalskih terena raštrkanih širom Italije, konačno je sletio na klupu Juventusa. Tim koji mu je, pravo rečeno, odmah donio sreću. Početak je, zapravo, fantastičan: ne samo da je njegovo vodstvo kršteno Scudettom osvojenim na licu mjestate iste godine, ali u narednih pet sezona, "čudo" (da tako kažem, s obzirom da Lipi ima posla sa slavnom ekipom kao što je Juve), ponavlja se još dva puta. Prosjek za zavideti bilo kome.

Tome moramo dodati Ligu prvaka (za neke navijače čak i važnije priznanje od samog Scudetta), Superkup Evrope, Interkontinentalni kup, Kup Italije i dva Superkupa Italije. Kako kažu: kapa dole. Naravno, odavanje svih zasluga Lipiju ne bi bilo opravdanje cjelokupne slike trenutka. U stvari, to je bio Juventus šampiona kao što je, samo da spomenemo tim tih godina, Gianluca Vialli.

Međutim, kao i sve stvari, prije ili kasnije Lipijeva idila s Gospođom morala je prestati. Kriza počinje da se nazire na početku sezone 1998-99, a kulminira teškim domaćim porazom od Parme. Kritike na njegov račun počinju stizati i Lippi, inače izuzetno osjetljiv čovjek, odlučuje napustiti tim koji mu toliko duguje.

Srećom, nije otišao pješice. Do sada je njegova vrijednost poznata i postoji mnogo klubova koji se takmiče za njega. Jedan iznad svih ga je već neko vrijeme bacio na oči: Moratijev Inter; tim u to vrijeme u ozbiljnoj krizi identiteta i potreban mu je harizmatični vodičsrediti stvari. Nažalost, kriza koja nagriza milanski tim ima veoma duboke korene, a odličan trener svakako nije dovoljan da reši sve probleme, kao da je lek za panaceju. U Interu je tada bilo problema sa svlačionicom, sa odnosom igrača i kluba, kao i trvenja unutar samog menadžerskog tima. Svi problemi koji su se tada konkretno odrazili na tok igre i na rezultate.

Kao i uvijek, dotični trener je taj koji plaća cijenu, primoran na sve napetije i napornije konferencije za novinare. Dešava se to nakon eliminacije u pretkolu Lige prvaka, kao i nakon prvog dana prvenstva, gdje neroazuri doživjeli ponižavajući poraz u Reggio Calabria.

Nakon pada, neumoljivo izuzeće.

Onda je opet Juventus, sa kojim osvajaju Scudetto 2001/2002 (otkinuvši ih Interu posljednjeg dana prvenstva) i 2002/2003 Scudetto (27. za Juventus).

Nakon velikog razočarenja reprezentacije na Evropskom prvenstvu 2004. u Portugalu, kormilo Azurra preuzeo je Marcello Lippi, koji je zamijenio Giovannija Trapattonija.

Dve godine intenzivnog rada, u kojima je Lippi pre svega težio stvaranju kohezivne grupe, dovele su do izvanrednog i istorijskog rezultata: na Svetskom prvenstvu 2006. u Nemačkoj, Lipijeva reprezentacija je diplomirala sa velikim zaslugama kao šampion svijet,po četvrti put u svojoj istoriji.

Samo nekoliko sati nakon osvajanja trofeja i velike slavljeničke zabave, Lippi objavljuje ostavku na mjesto plavog menadžera. Njegov nasljednik je dobio ime nakon nekoliko dana: Roberto Donadoni. Nakon izlaska Italije u četvrtfinalu Evropskog prvenstva 2008., Donadoni je smijenjen, a Lippi se vratio u Azzurri kako bi predvodio reprezentaciju prema grupi Svjetskog prvenstva 2010. do finalne faze.

U aprilu 2012. godine, nakon dugog udvaranja, bio je uvjeren da se vraća trenerskom poslu: kineski tim je bio Guangzhou Evergrande (iz grada Kantona), a uvjerio ga je multimilionerski vlasnik Xu Jiayin. Krajem oktobra iste godine predvodi tim za osvajanje kineskog prvenstva. Postaje "heroj dva svijeta" kada početkom novembra 2013. predvodi kineski Guangzhou da osvoji Kup Azije: niko nikada nije osvojio najprestižnije turnire na dva različita kontinenta.