Biografija • Delikatnost i odlučnost

Rođena 31. ožujka 1964. u Tont Dell'Oglio (Piacenza), Isabella Ferrari (pravo ime joj je Isabella Fogliazza) danas je jedna od najtalentiranijih i najuspješnijih talijanskih glumica .

Njegov debi datira iz 1981. u televizijskom programu Giannija Boncompagnija "Sotto le stelle", varijanti koju je stvorio slavni televizijski Pigmalion. Postavši nekako popularna zahvaljujući tim pojavljivanjima, koja su zapanjila javnost slatkoćom i finoćom Isabellinih crta lica (nije slučajno ponijela i titulu Miss tinejdžerice), potom se istinski proslavila svojim prvim filmom "Sapore Di" Mare", koji je 1982. režirao Carlo Vanzina. Njezina je uloga bila delikatna i naivna djevojka, pomalo nesretna u ljubavi: lik zbog kojeg su srca milijuna Talijana brže kucala i koji ju je u kolektivnoj mašti uzdigao do vrste idealne djevojke.

Ukratko, postala je san za mnoge odrasle i delikatni idol za tinejdžere, što postaje još više nakon svog drugog filma, "Sapore Di Mare 2 - Un anno dopo". Nalazimo se u 1983. godini, Isabella je još uvijek vrlo mlada, ali to je ne sprječava da shvati da ozbiljno riskira biti zarobljena u ulozi lijepe i dobre djevojke, klišeju koji bi je isključio iz drugih umjetničkih odredišta. Ukratko, opasnost je spaliti svoju karijeru snimanjem tinejdžerskih filmova iizletnici koji, iako vrijedni i ugodni, zapravo ostaju donekle ograničavajući. U stvarnosti, Isabelline izražajne sposobnosti su puno drugačije debljine, samo što ona to u početku teško demonstrira, svi je žele na setu kao zavodljivu lutku i to je to.

Međutim, privremeno je Isabella Ferrari napravljena od potpuno drugačijeg materijala. Njezine želje, njezine težnje daleko su od "poštarske" slike, koja se rimuje s banalnošću, koju su joj nalijepile. Želite se nositi s teškim ulogama, sofisticiranim pričama i sadržajnijim likovima. Rečeno i učinjeno, snimio je osuđujuće filmove kao što je "Kronika povrijeđene ljubavi" '95. (redatelj Giacomo Battiato), slobodno temeljen na priči iz knjige Anne Marije Pellegrino "Dnevnik silovatelja" ili poput "Hotel Paura" " iz 1996., gdje svira uz Sergia Castellitta; ili, opet, filmovi poput "K", francuske produkcije iz 1997. godine, koji nam omogućuje da u našim "modernim" i "super-organiziranim" životima sagledamo bauk još uvijek ignoriranog i podcijenjenog nacizma.

Vrhunac ovog umjetničkog putovanja predstavlja "Roman o siromašnom mladiću" Ettorea Scole, s kojim je nagrađena Volpi kupom kao "Najbolja sporedna glumica" na Venecijanskom filmskom festivalu.

Među najnovijim radovima, još jedna talijansko-francuska produkcija, "Dolce far niente", iz 1998.kostimirana komedija smještena u 1800-e, i dva filma velikog dojma, "Vajont", vizualno izviđanje tragične priče o poplavi koja se dogodila u istoimenom mjestu i "La lingua del santo" finog i predanog redatelja poput Carla Mazzacurati (uz Antonio Albanese, Fabrizio Bentivoglio i Giulio Brogi). U potonjem filmu krug se zaokružuje povratkom na komediju (posvećenu "poraženima") koja još jednom naglašava interpretativnu duktilnost jedne od najžešćih talijanskih glumica.

Tijekom godina njezina je popularnost dramatično porasla zahvaljujući njezinom sudjelovanju kao protagonistici nekih televizijskih drama, poput "Tajne provincije" ili "Policijskog okruga", u kojoj glumi osjetljivu povjerenicu Joan Scalise. Ovo je uloga koja ju je zavoljela televizijskim gledateljima koji su je redovito nagrađivali rekordnom gledanošću. Isabella Ferrari je stoga, usprkos brojnim skepticima, pokazala ustrajnost i odlučnost te je tijekom godina uspjela izgraditi višestruku sliku o sebi, fokusirajući se isključivo na kvalitetu.

2008. glumio je u "Caos Calmo" (Antonella Grimaldija) gdje je glumio kontroverznu scenu seksa s Nannijem Morettijem, protagonistom i scenaristom filma, temeljenog na knjizi Sandra Veronesija; iste godine natječe se u Veneciji sfilm "Savršen dan", Ferzana Ozpeteka.