Biografija • Višestruke umjetničke dimenzije

Autor, scenarist, glumac dugometražnih animiranih filmova (s Brunom Bozzettom) i redatelj reklama, višestruki umjetnik rođen je 8. svibnja 1948. u Milanu. Nakon završene srednje znanstvene škole, diplomirao je arhitekturu 1975. na Politehnici, no već tijekom studija, privučen više "umjetničkim" sferama izražavanja, pohađa tečaj mime Marise Flach u Piccolo Teatru u Milanu, gdje će i raditi za nekoliko godina.

Godine 1971. Maurizio Nichetti počeo je raditi kao strip crtač za "Bruno Bozzetto Film". Od 1971. do 1978., opet za "Bozzetto Film", napisao je tri dugometražna igrana filma s animiranim crtežima s likom gospodina Rossija i film mješovite tehnike "Allegro non troppo", u kojem se pojavio i kao glumac.

U međuvremenu piše i glumi u dvije kratke komedije, "Opium for opium" i "The cabin". Godine 1975. utemeljio je mimičku školu Quelli di Grock u Milanu (među osnivačicama i glumica Angela Finocchiaro), koja je kasnije postala poznata kazališna družina koja je i bez svog osnivača nastavila svoja umjetnička i izražajna istraživanja. Uvijek vezan uz formu kratkog filma, idealnog sredstva za izražavanje svoje kreativnosti, sazdane od blistavih intuicija i delikatnih, ali i nadrealnih gegova, 1978. godine napravio je "Magic Show", izvrstanpozdravili kritičari. Iste godine interpretirao je "S.O.S.", kratki komični film u mješovitoj tehnici Guida Manulija, kojim je napravio komične prekide za Rai emisiju "L'altra Domenica" Renza Arborea.

U svakom slučaju, njegov dosadašnji trud, toliko cijenjen i kod gledatelja, odnosno "Magic Show", predstavljao mu je zapravo posjetnicu da dođe do nečeg zahtjevnijeg, odnosno pravog normalnog filma.

1979. je stoga vrijeme njegovog debija i definitivnog uspjeha zahvaljujući igranom filmu "Ratataplan": primjer kako se kino može napraviti s malo novca i puno ideja.

Snimljen uz apsolutnu ekonomičnost sredstava, predstavljen je na Venecijanskom filmskom festivalu gdje je ovaj "izvanredni tihi slapstick smješten u marginalizirane svjetove u Milanu", kako je definiran, doživio veliki uspjeh ne samo među radnim ljudima ali i na težoj blagajni (uz rekordno uzimanje vremena).

Nakon ovog izvanrednog i neočekivanog uspjeha, Nichettijev talent iskorištavaju na nekoliko razina brojni umjetnici, redatelji Giacomo Battiato (koji ga želi u ulozi čarobnjaka Atlantea u filmu "I paladini") i Mario Monicelli (sveto čudovište talijanske komedije zove ga za "Bertoldo, Bertoldino E Cacasenno"), na televiziji, mjesto gdje Nichetti često posjećuječesto nevoljko, u kojoj je 1984. napisao, režirao i vodio trinaest epizoda televizijske emisije "Quo Vadiz". Tih istih godina režirao je igrani film "Il Bi e il Ba" i glumio u filmu Sergia Cittija "Snovi i potrebe". Od 1986. do 1987. vodio je 54 epizode emisije uživo "PISTA!" te režira eksperimentalni kratki film u visokoj razlučivosti, "Gag Jazz". Sljedeće godine snimio je kratki elektronički film za Fininvest u čast Georgesa Meliesa, "Le cauchemar d'un inventeur".

1989. Nichetti se vraća igranom filmu kao autor s "Kradljivcima sapunice", crno-bijelim filmom isprekidanim reklamama u boji. Film je osvojio Grand Prix na Moskovskom filmskom festivalu, dok je 1990. prikazao 36 epizoda "Fantasy Party" za RAI, program o najboljim animiranim kratkim filmovima na svijetu.

1991. je godina "Volere Volare", priče o čovjeku koji iz ljubavi postaje crtani film, Nichettijevog petog igranog filma kao autora. Film osvaja nagradu za najbolju režiju na Montreal Film Festivalu, "Canne d'Or" na Vevey Comedy Festivalu, najbolju talijansku komediju godine za "Sergio Corbucci Award" i "David di Donatello" za najbolji scenarij. Dvije godine kasnije Maurizio Nichetti realizira "Stefano Quantestorie". Godine 1994. glumi lik Isusa u filmu Jeana Charlesa Tacchelle,"Tous les jours dimanche". Sljedeće godine režirao je "Palla di neve", film s Paolom Villaggiom, Annom Falchi, Monicom Bellucci, Alessandrom Haberom i Leom Gullottom, a 1996. režirao je i glumio u "Luna e l'altra".

Nichetti je 1998. bio član žirija na Berlinskom filmskom festivalu, dok je 1999. bio u žiriju u Cannesu. Od 1997. do 1999. bio je direktor Cinecittà Holdinga, gdje se, među ostalim, bavio novim tehnologijama i promocijom talijanske kinematografije u inozemstvu, restauracijom i kinom za mlade.

S "Honolulu Baby", snimljenim 2000. godine, Maurizio Nichetti potpisuje svoj osmi autorski film i preuzima lik inženjera Colomba, bivšeg protagonista "Ratataplana".

Neusporediva i jedinstvena umjetnička dimenzija Nichettija sažeta je na sljedeći način: " njegova maska ​​obuhvaća nepokolebljivost Bustera Keatona i iznenadnu pokretljivost crtanog filma ".