Biografija • Umetnička zrelost

Kada je bila mlada, bila je, po jednoglasnoj oceni kritike i javnosti, jedna od najlepših žena koje su se ikada pojavile na ekranu. Sa zrelošću, Virna Lisi ne samo da je uspjela zadržati besmrtni šarm, već je prošla i izvanrednu evoluciju u smislu vještine i svijesti o ulozi glumice.

Tako je učestvovao u velikim i važnim filmovima, hrabro se suočavajući s protokom vremena, a da nikada nije patetično pokušavao da ga prikrije.

Virna Pieralisi (dakle u matičnom uredu) rođena je 8. novembra 1936. godine u Jesiju (Ancona). Na filmu je debitovala vrlo mlada i sasvim slučajno: njen otac Ubaldo, koji se preselio u Rim početkom 1950-ih, upoznao je Giacoma Rondinellu, pjevača, koji ju je, impresioniran izuzetnom figurom djevojke, upoznao s producentom. Katapultirana za kratko vreme u okruženju koje nije bilo njeno, stidljiva Virna u početku učestvuje u pola tuceta napuljskih filmova: od "E Napoli canta" do "Desiderio 'e sole", od "Piccola santa" do "Mladog meseca". ". Godine 1955. njegovi citati rastu zahvaljujući rimejku čuvene "9 sati: lekcija hemije", koju sam Mario Mattoli ponovo posećuje u "1955".

Godine 1956. igrala je "La donna del giorno", koju je režirao vrlo mladi Francesco Maselli. Njegova ljepota, blistave čistoće, pogodna je za periodične filmove, kao npr"Katerina Sforca, lavica iz Romanje" (1958) GW Chilija i "Romolo e Remo" (1961) Serđa Korbučija. Takođe radi sa Totoom u "Njegova ekselencija zastala da jede" (1961) od Mattolija. Velikan pozorišta kao što je Giorgio Strehler (a 1960-ih Strehler je već bio autoritet u tom sektoru) pozvao ju je za glavnu ulogu u "Giacobini" Federika Zardija, za koji je postigla laskavi uspeh na Pikolu u Milanu.

U pozorištu radi i sa Michelangelom Antonionijem i Luigijem Squarzinom, dok njegova kinematografska slika raste do internacionalizacije u "Crnom tulipanu" (1963), Kristijana Žaka, sa Alainom Delonom i "Eva" (1962). ) autora Josepha Loseya. Pozvana iz Hollywooda, kreće se ležernim majstorstvom

kao komičarka u filmu "Kako ubiti svoju ženu" (1965.) Richarda Quinea, zajedno s Jackom Lemmonom. Međutim, riječ je o ograničenom iskustvu, usmjerenom na iskorištavanje isključivo njenih talenata kao platinaste plavuše, što potvrđuje i sljedeća "U 112 - napad na kraljicu Mariju" (1965.), s Frankom Sinatrom i "Dva asa u rupi" ( 1966) sa Tonijem Kertisom.

Nesrećni holivudski dolazak pratila je, u periodu od 1964. do 1970. godine, vrlo bogata italijanska aktivnost, obilježena nekim nagađanim prisustvom koje mu omogućava da bolje usavrši sredstva, prije svega u kuhinjske krpe vezane za aktuelnosti: "Lutke" od DinaRajs, sa Ninom Manfredijem; "Žena s jezera" Luigija Bazzonija; "Danas, sutra i prekosutra" Eduarda De Filipa i "Casanova 70" Marija Moničelija, obe sa Marčelom Mastrojanijem; "Djevica za princa" Pasqualea Festa Campanilea, s Vittoriom Gassmanom; "Dame i gospodo" Pietra Germija; "Djevojka i general" Festa Campanilea, sa Rodom Steigerom; "Dvadeset peti sat" Henrija Verneuila, sa Entonijem Kvinom; "Nežno" Franka Brusatija; "Arabella" Maura Bologninija; "Tajna Santa Vitorije" Stenlija Kramera, sa Anom Manjani; "The Christmas Tree" Terencea Younga, sa Williamom Holdenom; Rod Amateaua "The Statue", sa Davidom Nivenom; "Plavobradi" Luciana Sakripantija, s Richardom Burtonom.

Uvijek blista u svojoj tjelesnoj građi i svježem osmijehu, 70-ih godina, takođe zbog nedostatka odgovarajućih uloga zrele žene, njen kinematografski rad je znatno prorijedio. Podsjećamo na najcjenjenije interpretacije: "Izvan dobra i zla" (1977) Liliane Cavani; "Ernesto" (1978) Salvatorea Saperija ili "La cicala" (1980) Alberta Lattuade. Počevši od sredine 80-ih Virna Lisi se ponovo pokrenula zahvaljujući nekim značajnim testovima ponuđenim u televizijskim dramama ("Ako jednog dana pokucaš na moja vrata"; "A oni ne žele idi"; "A ako odu?"; "Momci sa via Panisperne") gde, otrgnuvši se od klišea žene "prelepa da bibudi istinit", ima priliku da u potpunosti izrazi novu ličnost i nesumnjivu umjetničku zrelost.

Ovu liniju prati i uzoran portret još mlade majke i bake, skiciran pod vodstvom Luigija Comencinija u "Veseli Božić, sretna Nova godina" (1989.), koja joj donosi Srebrnu vrpcu. Interpretacijom Caterine De' Medici u "Regina Margot" Patricea Chèreaua (1994.) osvaja Srebrnu traku i nagradu za najbolju glumicu u Cannesu. "Idi kuda te srce vodi" (1996), TV mini-serija "Ognjena pustinja" (1997), te TV filmovi "Cristallo di rocca" (1999) i "Balzac" (1999) Među njegovim najnovijim radovima: " Krila života" (2000, sa Sabrinom Ferilli), "Jednostavan poklon" (2000, sa Murray Abrahamom), "Najljepši dan u mom životu" (2002, sa Margheritom Buy i Luigijem Lo Casciom).

Umro je 2013. godine osoba s kojom je provela cijeli život, njen suprug Franco Pesci, arhitekta i bivši predsjednik Romskog fudbala, od kojeg je Virna Lisi dobio sina Corrada, rođenog jula 1962. napravila baku troje unučadi: Franco, rođen 1993. i blizanci Federico i Riccardo, rođeni 2002. Virna Lisi je iznenada umrla u 78. godini 18. decembra 2014.