Biografija • Ruski duh

Ruski državnik Boris Jeljcin (Borís Nikoláevič Él'cin) rođen je 1. veljače 1931. u skromnom selu u Sovjetskim Socijalističkim Republikama, s nakrivljenim i nepravilnim imenom Bukta.

Njegovi intelektualni darovi i briljantne sposobnosti u znanstvenim temama omogućuju mu da se upiše na Uralsko politehničko sveučilište; započeti studij kasnije će mu omogućiti da se posveti karijeri u građevinskom inženjerstvu, čak i ako ga uskoro obuzme politička strast.

Pridružio se Komunističkoj partiji Sovjetskog Saveza 1961. godine i, zahvaljujući svojoj dijalektici i očaravajućoj karizmi, ubrzo je postao partijski sekretar regije Sverdlovsk. Sada su 70-e i dok cijeli svijet proživljava kontradiktorne, ali i uzbudljive procese, od kojih su mnogi pod zastavom komunističke ideologije, Rusija je u dramatičnom stanju bijede i siromaštva, nesposobna se ekonomski oporaviti zbog zagušene politike svoje menadžeri.

Imidž Borisa Jeljcina u javnosti u ovom razdoblju djeluje pomalo narušeno, ali onoga koji će biti glavni protivnik reformatora Gorbačova, u Centralni komitet uvodi upravo potonji (da bi mu se zatim pridružio novi sekretar gospodarstva Ryzhkov). Jeljcin, međutim, šape i loše se prilagođavatu ulogu, iako prestižnu.

Godine 1985. nalazimo ga promaknutog u šefa moskovskog odjela stranke.

Govornik s profinjenom žilicom, sklon zaokruživanju uglova u verbalnoj polemici, kao iu osmišljavanju reformskog rada, Boris Jeljcin je međutim jednako tvrdoglavo odlučan boriti se protiv koruptivnih mehanizama koje stvara moskovska politika, golema "organizam" birokratski koji radi praktički na mitu. Kad se uspije izboriti za člana Politbiroa, s odvažnim uvjerenjem slijedi isti cilj, odlučno idući protiv struje dominantne "loše navike".

Uistinu kritičan trenutak očitovao se 1987. kada je na plenarnom sastanku Centralnog komiteta kritikovao čelnike konzervativne stranke, optužujući ih da veslaju protiv važne ekonomske reforme koju je proveo Gorbačov (tzv. nazvana Perestrojka); zbog te vatrene intervencije degradiran je u skromni čin generalnog upravitelja pošte.

Međutim, njegovo se ime vratilo u prvi plan 1989. kada je izabran u novi Kongres zastupnika Sovjetskog Saveza, au lipnju 1991. čak i za predsjednika Ruske Federacije.

Inovacije i reforme koje je uveo Mihail Gorbačov jako su uznemirile nositelje sovjetske vlasti, toliko da su potonji došli do krajnjih posljedica planiranja državnog udara protiv svoje vlastišteta. Ipak, Jeljcin uspijeva odvratiti konzervativce od nepromišljene geste, s izravnom posljedicom da njegov politički utjecaj enormno raste. No, rusku krizu dodatno pojačava sada već napuklo jedinstvo koje državu drži na nogama i koje bi uskoro preraslo u unutarnji lom, a koje će dovesti do uspostave brojnih satelitskih država.

Unatoč tome, Jeljcinovo reformsko djelovanje nikada ne prestaje, čak i ako mu se kontinuirano i otvoreno suprotstavljaju, kao što je spomenuto, konzervativni eksponenti sovjetske hijerarhije.

Zatim raspisuje referendum kako bi ispitao javno mnijenje o svojim planovima, predlažući novi ustav za Rusiju.

Posljednjih godina vašeg predsjedanja, popularnost i konsenzus pretrpjeli su ozbiljan udarac zbog dugotrajne gospodarske krize iz koje se Rusija, čini se, ne može oporaviti, te zbog odluka donesenih u vezi s Čečenijom, koje će dovesti do rat i oštri kontrast s independistima te zemlje.

U kolovozu 1999., kada je počeo drugi rat u Čečeniji, Jeljcin je postavio Vladimira Putina za premijera i svog "nasljednika". Na kraju godine podnijet će ostavku i vlast prenijeti Putinu.

Tijekom godina nije bilo moguće ignorirati ozbiljne zdravstvene probleme koji su uvijek pogađali Jeljcina (neki su zloćudno pripisivali zloporabialkohol), a koji su zapravo bili njegov najveći problem za vrijeme njegove vlade 1997. Boris Jeljcin preminuo je u 76. godini života 23. travnja 2007. zbog srčanih komplikacija.