Biografija • Na putu do Oskara

Bio je među najomiljenijim zvijezdama zbog svoje očaravajuće ljepote i svog delikatnog i neuhvatljivog šarma, čak i ako kao glumac spada u onu kategoriju u kojoj je početak njegova karijera se poklapa s trenutkom maksimalnog umjetničkog izraza. Nakon uzbudljive izvedbe svog drugog filma, "Lawrence of Arabia", engleski glumac više nije mogao pronaći onu blistavu formu koja ga je iznenada lansirala među velikane svjetske kinematografije. Peter O'Toole , sedam puta nominovan za Oskara, nikada nije zaslužio željenu statuetu osim 2003. godine za svoja dostignuća u karijeri. Međutim, duga lista filmova, od kojih su mnogi vrlo kvalitetni, govori sama za sebe.

Peter Seamus O'Toole rođen je 2. avgusta 1932. godine u Connemari, Irska, od porodice Patricka "Spatsa" O'Toolea, kladioničara i lošeg lika, i Constance Jane Eliot Ferguson, konobarice po profesiji . Njegovi roditelji su se preselili u Englesku, u Lids, kada je imao samo godinu dana i tu je mali Peter odrastao u pabovima i konjskim trkama prateći svog oca. Sa četrnaest godina Piter je napustio školu i počeo da radi kao dečak-kurir za Yorkshire Evening Post, gde je kasnije postao novinar-šegrt.

Nakon što je dve godine služio u britanskoj mornarici kao radio signalista, odlučuje da nastavi karijeru kao glumac. Sa malo izaiskustvo u lokalnim pozorištima pojavljuje se na audiciji na Kraljevskoj akademiji dramskih umjetnosti u Londonu. Osvaja stipendiju i dvije godine pohađa RADA, gdje su njegovi drugovi iz razreda Albert Finney, Alan Bates i Richard Harris.

Nakon što je interpretirao klasike dramaturgije na britanskoj sceni, debitovao je na velikom platnu 1959. godine u sporednoj ulozi u filmu "Mačevalac iz Louisiane". Iste godine ženi se koleginicom Sian Phillips, sa kojom će dobiti dvije ćerke. Usledila su još dva filma odlične izrade, poput "Bele senke" (1960, zajedno sa Entonijem Kvinom) i "Krađa iz Engleske banke", sve do te kobne 1962. godine u kojoj je posvećen za međunarodnu zvezdu sa pomenutim "Lorensom". Arabije" (opet s A. Quinnom i s Alecom Guinnessom), što će ga dovesti do nominacije za Oskara. Slijedili su trijumfi "Lord Jima" (1964) i druga nominacija za "Becket and his king" (1964).

Nakon dobre komične izvedbe Clivea Donnera "Ciao Pussycat" (1965), Peter O'Toole glumi blockbuster "The Bible" (1966); nastavlja da pruža odlične i briljantne predstave u "Noći generala" (1967) Anatolea Litvaka, "Lav u zimu" (1968, još jedna nominacija) uz izvanrednu Katharine Hepburn i u grotesknoj komediji "Čudan trokut" ( 1969) Jack Lee Thompson.

Opet kandidatna Oskaru za mjuzikl "Zbogom, gospodine Čips" (1969) i za prestižnu "Vladujuću klasu" (1971) Petera Medaka, Peter O'Toole je postigao odlične uspjehe među kojima pamtimo nesvakidašnju "Legendu o Llareggubu" (1973), zanimljivi "Man Friday" (1975), melodramatični "Fokstrot" (1976) i na kraju "Io, Caligula" (1979) Tinta Brassa.

Godine 1979. Peter O'Toole se razveo od svoje žene; Nešto kasnije počinje intenzivna veza sa manekenkom Karen Braun, sa kojom će kasnije dobiti treće dete. I dalje bilježi veliki uspjeh, kao i šestu nominaciju za Oskara, s filmom Richarda Rusha "Profession Danger" (1980), zatim "Svengali" (1983), "Supergirl - Girl of Steel" (1984), "Dr. Creator , specijalista za čuda" (1985) i "Posljednji car" (1987, Bernardo Bertolucci), za koji je dobio nagradu Davida di Donatela.

Nakon "Fantoma" (1998), njegovog najnovijeg filma, Peter O'Toole debituje iza kamere sa TV-filmom "Jeffrey Bernard je bolestan" (koji nije objavljen u Italiji). Godine 2003. Oscar mu je konačno dodijelio Oskara za karijeru kako bi mu se odužio za tolike neuspjele nominacije i prije svega da bi odao počast velikom glumcu koji je svojim interpretacijama unio veliki prestiž u historiju kinematografije.

Peter O'Toole preminuo je u Londonu 14. decembra 2013. u 81. godini nakon duge bolesti.

Zanimljivost: briljantni italijanski karikaturist Max Bunker uzeo je inspiraciju od Petera O'Toolea da nacrta lik Alana Forda, protagonista istoimenog stripa.