Biografija • Klasa Showmana

Nezaboravljeni i nezaboravni talijanski kazališni i filmski glumac, Vittorio Gassman rođen je u Genovi 1. rujna 1922. u obitelji njemačkog građevinskog inženjera i Luise Ambron iz Pise. Prekinuvši studij prava da bi upisao Akademiju dramske umjetnosti, od sezone 1941.-42. debitirao je, još ne diplomirajući, u Niccodemijevoj "La nemica" (1943.) uz Alda Borellija. Odmah se ističe izvanrednom scenskom pojavnošću i temperamentnošću, osobinama zbog kojih će s vremenom dobiti nadimak "showman".

Kasnije se etablirao kao jedan od najcjenjenijih mladih glumaca na lokalnoj kazališnoj sceni radeći - između ostalih - s Guidom Salvinijem, Luigijem Squarzinom i svetim čudovištem poput Luchina Viscontija (koji je u to vrijeme već bio "Visconti" ime koje su svi slavili), sve dok nije postao jedini direktor (od sezone 1954.-55.) vlastite tvrtke: repertoar tih godina bio je golem, u rasponu od "Tramvaja zvanog želja" od Williamsa do "Oeste" Alfierija, od dva Shakespeareova klasika kao što su "Hamlet" i "Othello" do "Keana, genija i nesmotrenosti" oca Dumasa, sve do "Adelchi" Alessandra Manzonija. Prisjetimo se njegove sjajne inscenacije drame Piera Paola Pasolinija "Affabulazione" (1977.), koja će također biti važna za njegovu karijerunjegovog sina Aleksandra.

Vrijedi istaknuti i njegovu televizijsku aktivnost: barem spomenuti izniman uspjeh koji je 1959. postigao zabavni program "Il mattatore" redatelja Danielea D'Anza te uspješne transpozicije za male ekrane nekih od njegove velike kazališne uspjehe.

1946., pak, počinje njegova uspješna filmska karijera kojoj će se s vremenom sve češće posvećivati: u tom smislu "I soliti ignoti" (1958.) i "La grande" rata" (1959.) Maria Monicellija, "Il sorpasso" (1962.) i "I mostri" (1963.) Dina Risija, "L'armata Brancaleone" (1966.) opet Monicellija, "L'alibi" (1969.) čiji je i koredatelj, "U ime talijanskog naroda" (1971.) i "Profumo di donna" (1974.) Dina Risija, "Tako smo se voljeli" (1974.) i "Terasa" (1980.) Ettorea Scole, "Anima persa" (1977.) i "Caro papa" (1979.) ponovno s Risijem, sudjelovanje u "A braku" (1978.) i "Quintetu" (1978.) Roberta Altmana, završavajući s " Obitelj" (1987.) Ettorea Scole, "Lo zio indegno" (1989.) Franca Brusatija, "Uklanjam smetnju" (1990.) Dina Risija.

Histrionske naravi, ali i vrlo osjetljiv, glumac je nekoliko puta priznao da je unatoč iznimnim uspjesima (i kod žena) tijekom života patio od dubokih depresija, od kojih je jedna bila posebno ozbiljna i od koje se oporaviou jednom slučaju, nakon što sam popio još jednu ljekovitu tabletu (koja je u tom slučaju ipak imala učinka). Problem je bio tolikih razmjera da je oko tog iskustva napisao i knjigu “Sjećanja iz podruma”. U posljednje vrijeme približio se religioznom iskustvu, iako svojim tipičnim izmučenim i sumnjičavim pristupom.

"Zvijezda" je preminuo 28. lipnja 2000. u 78. godini života u svom rimskom domu od posljedica srčanog udara.