Biografija • Klasa Showmana

Nezaboravni i nezaboravni talijanski pozorišni i filmski glumac, Vittorio Gassman rođen je u Genovi 1. septembra 1922. godine u porodici njemačkog građevinskog inženjera i Luise Ambron iz Pize. Prekinuvši studije prava da bi se upisao na Akademiju dramskih umetnosti, od sezone 1941-42 debituje na sceni, još ne diplomirao, u Nikodemijevoj "La nemica" (1943) uz Aldu Borelija. Odmah se ističe izvanrednim scenskim prisustvom i temperamentnim kvalitetima, osobinama koje će mu vremenom doneti nadimak "šoumen".

Potom se etablirao kao jedan od najcjenjenijih mladih glumaca na lokalnoj pozorišnoj sceni radeći - između ostalih - s Guidom Salvinijem, Luigijem Squarzinom i svetim čudovištem poput Luchina Viscontija (koji je u to vrijeme već bio "Visconti" ", odnosno ime koje su svi slavili), sve dok nije postao jedini direktor (od sezone 1954-55) svoje kompanije: repertoar ovih godina bio je ogroman, od "Tramvaj po imenu želja" od Williamsa do "Oreste" Alfierija, od dva Šekspirova klasika kao što su "Hamlet" i "Otelo" do "Kina, genija i nepromišljenosti" oca Dumasa, prolazeći kroz "Adelchi" Alessandra Manzonija. Da se prisjetimo njegove sjajne scenske verzije drame Pier Paola Pasolinija "Affabulazione" (1977), koja će također biti važna za njegovu karijerunjegovog sina Aleksandra.

Važna je i njegova televizijska aktivnost: barem spomenuti izuzetan uspjeh postignut 1959. godine sa zabavnim programom "Il mattatore" u režiji Danielea D'Anze i uspješne transpozicije za mali ekran nekih od njegove velike pozorišne uspehe.

S druge strane, 1946. godine počinje njegova uspješna kinematografska karijera, kojoj će se vremenom sve češće posvećivati: s tim u vezi, "I soliti ignoti" (1958) i "La grande rat" (1959) Maria Monicellija, "Il sorpasso" (1962) i "I mostri" (1963) Dina Risija, "L'armata Brancaleone" (1966) ponovo Monicelija, "L'alibi" (1969) od čiji je i koreditelj, "U ime italijanskog naroda" (1971) i "Profumo di donna" (1974) Dina Risija, "Toliko smo se voljeli" (1974) i "Terasa" (1980) Ettorea Scole, "Anima persa" (1977) i "Caro papa" (1979) ponovo sa Risijem, učešće u "A braku" (1978) i "Quintet" (1978) Roberta Altmana, koji završava sa " Porodica" (1987) Ettorea Scole, "Lo zio indegno" (1989) Franka Brusatija, "Uklanjam smetnje" (1990) Dina Risija.

Histrionske naravi, ali i vrlo osjetljiv, glumac je nekoliko puta priznao da je uprkos svojim izuzetnim uspjesima (i kod žena), tokom života patio od ponornih depresije, od kojih je jedna bila posebno ozbiljna i od koje se oporaviou jednom slučaju, nakon uzimanja još jedne medicinske tablete (koja je u tom slučaju, međutim, imala efekta). Problem je bio tolikih razmera da je oko tog iskustva napisao i knjigu "Sećanja iz podruma". U posljednje vrijeme približio se religioznom iskustvu, iako sa svojim tipičnim izmučenim i sumnjivim pristupom.

Zvjezdani izvođač preminuo je 28. juna 2000. godine u 78. godini u svojoj rimskoj kući od srčanog udara.