Biografija • Izvan kina

• Wim Wenders 2010-ih

Win Wenders je redatelj kojemu dugujemo neke od najzanimljivijih filmova objavljenih u Europi u posljednje vrijeme decenijama, od "Pariz, Teksas" za koji je osvojio "Zlatnu palmu" na Filmskom festivalu u Kanu, do "Neba iznad Berlina", na kojem je Peter Handke sarađivao kao scenograf i za koji je dobio najbolju režiju ikada na filmskom festivalu u Cannesu.

Wenders je rođen 14. avgusta 1945. godine u Dizeldorfu i bio je sin hirurga i jednostavne domaćice. Nakon što se porodica preselila u Oberhauzen dok je on još bio dijete, na kraju svoje normalne školske karijere mladi Wenders je pokušao da vrati očev profesionalni put upisom na Univerzitet. Međutim, ubrzo je postalo jasno da studij i univerzitetska karijera nisu za njega.

Sa jedva dvadeset godina upoznao je Handkea, budućeg uspješnog pisca. s kojim uspostavlja odnos saradnje koji se kasnije oblikuje u snimanju četiri filma i nekoliko pozorišnih predstava. Krajem 1966., dakle samo dvadesetjednogodišnjak, Wenders odlazi u Pariz, gdje ostaje godinu dana pokušavajući, opet bezuspješno, položiti prijemni ispit u renomiranu filmsku školu IDHEC. U Minhenu je upisao kurseve na Visokoj školiTelevizija i kino, osnovan iste godine, prvi institut te vrste u Njemačkoj.

Od tog trenutka Wenders je počeo eksperimentirati s kamerom, najprije naglašavajući pretjerani realizam u kadrovima, a zatim, kada je shvatio važnost zvučnog zapisa, opsežno eksperimentirao s tehnikama kontrapunkta između slika i rok muzike , zvučni element koji se praktično uvijek nalazi u njegovim filmovima. Nakon što je snimio svoje prve plašljive igrane filmove, poput "Ljeto u gradu" ili "Prije penala", počevši od 1973. Wenders je eksperimentirao s temom putovanja, što ga je dovelo do toga da snimi tri filma koja su danas postala poznata pod imenom "Trilogije puta". Nakon toga, Wenders je pokušao da se afirmiše i u Sjedinjenim Državama, posebno na nagovor američkog režisera Francisa Forda Coppole, koji je jako inzistirao da se on uključi u snimanje filma o životu pisca detektiva Dashiella Hammetta. Zapravo, saradnja je dovela '79 do produkcije filma na tu temu. U svakom slučaju, nema sumnje da je kontinent na kojem je Wenders najomiljeniji kulturna i sofisticirana Evropa, definitivno više u skladu s njegovim unutrašnjim svijetom. Nije iznenađujuće da je upravo u Evropi pokupio najznačajnija priznanja, od Zlatnog lava do MostreVenecijanskom filmskom festivalu 1982. (s filmom "Stanje stvari"), do spomenute Zlatne palme '84, za film "Pariz, Teksas".

S druge strane, u smislu stila, jedna od osnovnih karakteristika režisera je kombinacija intelektualnog istraživanja sa najrazvijenijim tehnikama snimanja koje su dostupne na tržištu. Wenders, sa ove tačke gledišta, nikada nije odustao ni od kakve tehničke evolucije. Zaista, može se reći da je od početka neprestano istraživao sve mogućnosti manipulacije vidom, a kao primjer je dovoljan čuveni "Do kraja svijeta", simbolični film za eksperimente na polju visoke rezolucije.

Međutim, njemački režiser nikada nije prezreo da se okuša u naizgled banalnijim, pa čak i vulgarnijim proizvodima, kao što je reklama na primjer. Između užurbanih produkcija kao što su dokumentarni filmovi i fikcija (koje on sam, međutim, definira kao "na pola puta između fikcije i dokumentarnog filma u strogom smislu"), snimio je i tri telefilma i reklame u ime poznate italijanske kompanije za proizvodnju kućanskih aparata i, u 1998, za njemačke željeznice.

Godine 1997. snimio je "Invisible Crimes" u Los Angelesu, s Andie McDowell i muzikom pjevača U2 Bona Voxa. Njegova ljubav prema muzici izražena je iu njegovom filmu snimljenom 1998. godine na Kubi,sa naslovom "Buena Vista Social Club", s kojim je ponovo lansirao pjevača koji se smatra legendom: Compay Segundo.

Nakon "Hotela od milion dolara" (1999, sa Melom Gibsonom i Milom Jovovich), "Bluza" (2002) i "Zemlje izobilja" (2004), Wim Wenders je predstavio svoj najnoviji film "Don' t come knocking" na Filmskom festivalu u Cannesu 2005. Za ovaj film, dvadeset jednu godinu nakon "Paris Texas", Wim Wenders i scenarista Sam Shepard (glavni glumac) ponovo su se okupili.

Wim Wenders 2010-ih

U 2015. Wim Wenders je dobio Zlatnog medvjeda za svoju karijeru. Iste godine izašao je njegov dugo očekivani novi film "Sve će biti dobro". Sljedećih godina snimio je "The Beautiful Days of Aranjuez" (Les Beaux Jours d'Aranjuez) (2016) i "Submergence" (2017).