Biografija • Pop Elf

Bjork Gudmundsdottir (izgleda da prezime jednostavno znači "Gudmundova ćerka") rođena je u Reykjaviku, Island, 21. novembra 1965. Kći alternativnih roditelja pod uticajem hipi kulture, veći dio svog djetinjstva proveo je u jednoj od takozvanih "komuna" koje su organizirali djeca cvijeća i lokalni omladinski pokreti, koji su porodicu smatrali proširenim jezgrom, u skladu sa slikama koje su preplavile svijet.

Upravo u tom kontekstu naučio je prve muzičke rudimente, prirodno obilježene rock i psihodeličnom muzikom tih godina, ne zanemarujući privržene tekstopisce koji su tih godina bjesnili.

Ali ne treba zaboraviti da uzima i teoriju i instrumentalne časove uz flautu i klavir. Međutim, njegov debi u svijetu muzike je vrlo rano. Ukratko, Bjork nije jedan od onih slučajeva u kojima su njena karijera i umjetničke sklonosti blokirane ili loše razumljene od strane roditelja ili okoline. Njena prva ploča snimljena je sa samo jedanaest godina, što ju je učinilo medijskim slučajem i projektovalo je na nebeski svod islandske slave. To je ploča islandskih narodnih obrada s originalnom pjesmom koju je ona komponovala, omaž slikaru njene zemlje

Nakon njenog ulaska u svijetpopa i malo odraslije, daje život nizu suradnji, među kojima se moraju ubrojiti i neki nastupi na pank sceni, a ipak nastavlja da snima ploče kao solista (diskovi koji se malo distribuiraju i teško ih je pronađite danas).

Godine 1977. pridružuje se grupi koja je definitivno lansira i koja će imati fundamentalnu važnost iu njenom privatnom životu: to su Šećerne kocke, u kojima će se udati muškarac, Thor Eldon, s kojim imaće sina Sindri, iako brak nije dugo trajao. U stvari, njih dvoje su se razdvojili nakon nekoliko godina. U svakom slučaju, Sugarcubes su zakucali barem jedan uspješan hit, onaj "Birthday" koji zahvaljujući svojoj prekrasnoj melodiji projektuje grupu ka svjetskom uspjehu. 1988. je i "fenomen" Bjork je daleko od eksplozije. Ipak, zajedno sa grupom snimio je i druge ploče, poput "Ovde, danas, sutra, sledeće nedelje" i "Stick Around for Joy", po mišljenju kritičara izrazito manje inspirisane od prve "Life's too good". U tom trenutku (sada je 1992.), Bjork osjeća potrebu da se izrazi vlastitim pjesmama. I raspusti grupu.

Bjork iza sebe ima značajnu snimateljsku karijeru, ali ipak odlučuje da svoj album nazove "Debi" (možda da se odrekne albuma koji je snimila kada je imala 11 godina), što zapravo predstavlja raskid sa onim što je uradila do tog trenutka.

Uspjeh je u svakom slučaju više nego laskav. Podaci o prodaji u ruci (preko dva miliona primeraka širom sveta), uprkos „teškoj“ muzici koju pevač predlaže, muzici koja je daleko od okorelih navika slušanja radijskih uspeha, on postaje jedna od zvezda devedesetih. Ukratko, Bjork postaje simbol, šampion te "nove" muzike koja kombinuje elektroniku i melodiju. Iste godine dobio je MTV nagradu u kategoriji Najbolji evropski video, sa "Human Behavior". Prolaze dvije godine i Bjork trijumfuje kao najbolja umjetnica. U međuvremenu se preselio u London gdje je istraživao scenu plesne muzike.

Uspjeh prvenca prati i "Post", još jedan skromni uspjeh, album koji predstavlja miks tehna, ekscentričnih ritmova i etno instrumenata. Nedugo nakon toga, međutim, pjevačica je prijavila snažan nervni slom, što je rezultiralo uobičajenim verbalnim napadima na anketare i novinare. Kako bi povratio ravnotežu, stoga odlučuje da se privremeno povuče u povučeniji život.

U svakom slučaju, nastavlja da radi, piše i komponuje, toliko da nakon "Telegrama" izlazi zbirka remiksa pjesama "Pošte", '97. "Homogenic", ovaj previše remiksovan kao dva presedana (neki od njegovih fanova su takođe kreirali sajt koji prikuplja remiksove i obezbeđuje muzičke numere da ih napravi kod kuće). Godine 1997Islandski vilenjak dobija svetsko priznanje albumom "Homogenic", zamišljenim kao živi organizam: nervni sistem predstavljen žicama, pluća i kiseonik glasom i srce ritmom.

Međutim, 2000. godine je prihvatio da glumi u novom filmu Larsa Von Triera "Plesač u mraku", za koji je komponovao i soundtrack. Uz dirljivu interpretaciju, osvaja Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu kao najbolja glumica, kao i nominaciju za Oskara 2001. u kategoriji najbolja pjesma sa "I've seen it all", također preuzetom iz von Trierovog filma . Usred svega toga nastavljena je saradnja sa raznim muzičarima, prema pisanju tabloida začinjena u nekim slučajevima flertom.

U avgustu 2001. objavljen je njen novi album, "Vespertine", koji je, kako je izjavila sama Bjork " inspirisan trenucima samoće u vlastitom domu, posvećen introspekciji i promrmljanim razmišljanjima ".

U julu 2005. objavljena je muzika za film "Drawing Restraint 9" u režiji njenog supruga Metjua Barnija: Björk se pojavljuje kao protagonistkinja zajedno sa suprugom. U ovom muzičkom eksperimentu Björk se poziva na tehniku ​​preklapanja vokala već korištenu u Medúlli. Takođe komponuje brojne instrumentalne komade sa Sho, drevnim japanskim muzičkim instrumentom, koji je imao priliku da proučava direktno u zemlji izlazećeg sunca.

Njegov najnoviji album je "Volta", objavljen u Italiji u maju 2007.