Biografija • Hrabrost samoće

Ignazio Silone , pseudonim Secondo Tranquilli , rođen je 1. maja 1900. godine u Pescina dei Marsi, gradu u provinciji Akvila, sin tkača i malog zemljoposednika (koji je imao još petoro dece). Tragedija je već obilježila život malog Ignazia, gubitak njegovog oca i petoro braće tokom strašnog zemljotresa koji je potresao Marsicu 1915.

Tako je ostao siroče u dobi od četrnaest godina, prekinuo je srednjoškolsko obrazovanje posvetio se političkom djelovanju, što ga je navelo da aktivno učestvuje u borbama protiv rata i u revolucionarnom radničkom pokretu. Sam i bez porodice, mladi pisac je sveden na život u najsiromašnijem kvartu opštine gde, među raznim aktivnostima koje vodi, moramo ubrojati i pohađanje revolucionarne grupe "Seljačka liga". Silone je oduvijek bio idealista i u toj kongregaciji revolucionara nalazio je kruh za zube žedan pravde i jednakosti.

Tih godina, u međuvremenu, Italija je učestvovala u Prvom svjetskom ratu. Učestvuje u protestima protiv ulaska Italije u rat, ali mu se sudi za vođenje nasilnih demonstracija. Nakon rata seli se u Rim, gdje se pridružio Socijalističkoj omladini, suprotstavljajući se fašizmu.

Kakopredstavnik Socijalističke partije, učestvovao je 1921. na Lionskom kongresu i osnivanju Komunističke partije Italije. Sljedeće godine fašisti su izveli marš na Rim, dok je Silone postao direktor rimskog lista "L'avantamento" i urednik tršćanskog lista "Il Lavoratore". Obavlja razne misije u inostranstvu, ali je zbog fašističkih progona primoran da živi u krizi, sarađujući sa Gramšijem.

Godine 1926, nakon što je parlament usvojio zakone za odbranu režima, sve političke stranke su raspuštene.

Tih godina već je počela da se javlja kriza njegovog ličnog identiteta, povezana sa revizijom njegovih komunističkih ideja. Ubrzo nakon toga, unutrašnja nelagoda eksplodira i 1930. napušta Komunističku partiju. Uzrok pokretača je neodoljiva odbojnost koju je Silone, jedinstven ili gotovo jedinstven među komunistima tog vremena, osjećao prema Staljinovoj politici, koju je većina doživljavala samo kao oca revolucije i prosvećenog vođu socijalističkih avangardi.

Umjesto toga, Staljin je bio nešto drugo, prije svega krvožedni diktator, sposoban da ostane ravnodušan pred milionima smrti uzrokovanih njegovim čistkama i Silone, intelektualno lucidan kao oštra oštrica, to je shvatio. Silone, za svoje odricanje od komunističke ideologije platio je vrlo visoku cijenu, proisteklu prvenstveno iz prestankaod gotovo svih njegovih prijateljstava (mnogi prijatelji komunističke vjere, ne razumijevajući i ne odobravajući njegove izbore, odrekli su se odnosa s njim), te od isključenja iz svake uobičajene mreže kontakata.

Uz gorčinu koja proističe iz politike, u ovom periodu života pisca (trenutno izbjeglica u Švicarskoj) dodata je još jedna drama, ona o uhapšenom mlađem bratu, posljednjem preživjelom iz njegove ionako nesretne porodice. 1928. pod optužbom da pripada ilegalnoj komunističkoj partiji.

Ako je čovjek Silone bio razočaran i ogorčen, pisac Silone je umjesto toga proizveo brojne materijale. Naime, iz svog švicarskog izgnanstva objavljivao je spise emigranata, članke i eseje od interesa o italijanskom fašizmu i prije svega svoj najpoznatiji roman " Fontamara ", nakon kojeg je nakon nekoliko godina uslijedio "Vino e pane". Borba protiv fašizma i staljinizma odvela ga je u aktivnu politiku i na čelo Socijalističkog centra u Cirihu. Širenje dokumenata koje je izradio ovaj Socijalistički centar izazvalo je reakciju fašista, koji su tražili izručenje Silonea, koje švicarske vlasti, na sreću, nisu odobrile.

Književnik je 1941. godine objavio "Sjeme pod snijegom", a nekoliko godina kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, vratio se u Italiju, gdje je pristupio Socijalističkoj partiji.

Potom je režirao "L'Avanti!", osnovao "Socialist Europe" ipokušava spojiti socijalističke snage sa osnivanjem nove stranke, ali dobija samo razočaranja koja ga uvjeravaju da se povuče iz politike. Sljedeće godine vodi italijansku sekciju Međunarodnog pokreta za kulturnu slobodu i preuzima režiju časopisa "Tempo Presente". Ovih godina postoji intenzivna narativna aktivnost za Silone. Izađite: "Šaka kupina", "Lucina tajna" i "Lisica i kamelije".

22. avgusta 1978. godine, nakon duge bolesti, Silone je umro na klinici u Ženevi, od strujnog udara od moždanog udara. Sahranjen je u Pescini dei Marsi, u podnožju starog zvonika San Bernardo.