Biografija

Heinrich Theodor Fontane rođen je 30. decembra 1819. u Nojrupinu (Njemačka). Nakon pohađanja tehničke škole u Berlinu, 1835. upoznao je Emilie Rouanet-Kummer, koja je trebala postati njegova žena; naredne godine prekinuo je studije tehnike i posvetio se školovanju za farmaceuta, a ubrzo nakon toga započeo je svoje naukovanje u blizini Magdeburga.

U istom periodu napisao je svoje prve pjesme i objavio "Geschwisterliebe", svoju prvu pripovijetku. Godine 1841. morao je da se nosi sa teškom bolešću, tifusom, ali je uspeo da se oporavi u Letschinu, sa svojom porodicom; upravo ovde, radi u apoteci svog oca. U međuvremenu ga Bernhard von Lepel upoznaje sa "Tunnel uber der Spree", književnim krugom koji će pohađati više od dvadeset godina, dok je 1844. godine u vojnoj službi.

Tri godine kasnije dobio je patent prvoklasnog farmaceuta, borio se u martovskoj revoluciji i pisao u "Berliner Zeitung-Halle". Krajem 1940-ih odlučio je da trajno napusti ljekarnu kako bi se posvetio pisanju: "Dresdner Zeitung", radikalni list, dočekao je njegove prve političke spise. Između 1849. i 1850. Fontane je objavio "Ljudi i heroji. Osam pruskih pjesama", svoju prvu knjigu, i oženio se Emilie, s kojom je otišao da živi u Berlinu.

Unatoč početnim finansijskim problemima, Theodore Fontane uspijevada se oporavi nakon što je našao posao u "Centralstelle fur pressangelegenheiten". Nakon preseljenja u London, dolazi u kontakt sa prerafaelitima, umetničkim pokretom koji čitaocima predstavlja u svom "Englischer Artikel"; zatim se vraća u svoju domovinu sa promjenom pruske vlade. Stoga se posvetio putopisnoj literaturi, koja je u tom periodu doživljavala izuzetnu eksploziju.

Godine 1861. iz njegovih članaka nastala je "Gupanija Ruppin", knjižica koju je sljedeće godine slijedilo drugo izdanje s podnaslovom "Putovanje u Magdeburg". Pridruživši se redakciji "Neuen Preussischen (Kreuz-) Zeitung", konzervativnog i reakcionarnog lista koji je, između ostalih, osnovao Bizmark, preselio se u Dansku da priča o ratu 1864. godine, prije nego što se vratio u Berlin. Otišao je u Pariz za vrijeme francusko-pruskog rata, uhapšen je zbog špijunaže: ali, nakon što je potvrđena nedosljednost optužbe, pušten je nakon intervencije Bizmarka.

Slijedile su godine u kojima je Theodore Fontane putovao između Italije, Austrije i Švicarske. Nakon lutanja južnom Evropom, odlučio je da živi kao slobodan pisac, napuštajući periodičnu štampu: 1876. je postavljen za sekretara Akademije likovnih umjetnosti u Berlinu, iako je ubrzo nakon toga napustio tu funkciju. Pogođen teškom cerebralnom ishemijom 1892. godine, prima od svojedoktor savjet da pismeno ispriča uspomene iz djetinjstva: na taj način Fontane uspijeva da se oporavi od bolesti, te ima priliku da realizuje roman "Effi Briest" i svoju autobiografiju "Od dvadeset do trideset".

Nakon što je izgubio prvog sina Georgea 1897., Theodor Fontane je umro u Berlinu 20. septembra 1898. u 79. godini: tijelo mu je sahranjeno na groblju francuske reformirane crkve u Berlinu.