Biografija • Sjajno

Mora se otvoreno priznati: svi smo dužni Jacovittiju. Dug dobrog humora, mašte, kreativnosti koja može pružiti sate zabave, a da pritom ništa ne ustupi toj vulgarnoj i pomalo prikrivenoj estetici kada su stripovi u pitanju.

Nije da Benito Jacovitti, rođen 9. marta 1923. godine u Termoliju, u pokrajini Campobasso, nije bio u stanju da pređe žanrove i granice prepuštajući se svojim hrabrim umjetničkim prijestupima, kao što je bio slučaj kada je odlučio da ilustruju "skandaloznu" Kamasutru. Uvijek je to znao učiniti u ime tog nadrealnog i potpuno odvojenog od stvarnosti humora koji potpisuje njegov vrlo lični stilski potpis. Ili kao kada se usudio da se suoči sa spomenikom fantastične književnosti „Pinokio“, uspevši da obnovi ikonografsku tradiciju vezanu za lik Karla Kolodija i dajući izdavaštvu pravo remek delo ilustracije.

Jacovitti može zaslužiti samo naziv genija, što je nesumnjivo i bio. Ludi i ludi genije, sposoban da autonomno definira stil i parametre, pravila i odgovarajuća odstupanja. Oni koji su ga poznavali u njegovoj ranoj adolescenciji mogu samo potvrditi ovu definiciju.

Već kao tinejdžer sarađivao je sa nedeljnikom "Il Brivido" na humorističkim crtanim filmovima, dok je oktobra 1940. (g.sedamnaestogodišnjak) stiže u „Vitorioso“ stvarajući lik Pipa, a ubrzo mu se pridružuju još dva dečaka, Pertica i Pala, sa kojima će formirati čuveni „3 P“ trio.

Vidi_takođe: Chesley Sullenberger, biografija

Zahvaljujući svojoj zaista nezaustavljivoj fluvijalnoj inventivnosti (a opipljive dokaze imaće tek na kraju života, pred ogromnom masom njegovih radova), ubrzo je postao jedna od kolumni popularne katolički nedeljnik.

Tokom godina, Jacovitti je dao život desetinama likova, rođenih i na stranicama "Vittoriosa" (poput već pomenutog 3 P, ili nadpolicajca Cipa i njegovog uglađenog pomoćnika Galline, Mađioničar Mandrago i 'Onorevole Tarzan), kao što se tiče onih iz "Giorno dei Ragazzi" (od veoma popularnog Cocco Billa do naučne fantastike Gionni Galassia do novinara Toma Nosyja) i "Corriere dei Piccoli" (Zorry Kid, parodija na čuvenog Zorra i Jacka Mandolina, nesretnog kriminalca kao nesposobnog).

Naknadno je njegova produkcija artikulirana u nizu suradnje širom svijeta. 1967. ponudio je svoj talenat ACI-jevom mjesečniku "L'automobile" gdje je objavio Agatoneove avanture; zatim počevši od 70-ih "glorificiran" brojnim suradnjama u mjesečniku 'Linus', koji je režirao Oreste Del Buono i koji je bio usmjeren na izrazito zrelu javnost (s tim u vezi potrebno je spomenuti neke od njegovihsaradnje i sa "Playmenima").

Vidi_takođe: Biografija Costante Girardenga

Također puno radi za reklamne i političke bilborde.

Uvek u tim zlatnim godinama, Jacovitti je kreirao legendarni "Diariovitt", školske dnevnike po kojima su učili (da tako kažem) čitave generacije Italijana.

Karkaturista paradoksa, apsurda, okruglih nosova nabreklih poput balona, ​​salame i ribljih kostiju koje izranjaju iz zemlje, Benito Jacovitti, koji je umro 3. decembra 1997. godine, bio je tvorac originala univerzum i neponovljiv, neka vrsta zemlje čuda u kojoj je sve moguće.

Sve dok je izvan ovog svijeta.

Vincenzo Mollica je o njemu napisao:

Likovni kritičari se stide da kažu da je Jacovitti bio genije, da je napravio veliku revoluciju svojim nadrealnim načinom crtanja stvarnosti, da se ovog majstora stripa mora proučavati tačno onako kako se Pikaso mora proučavati.