Biografija • Rob književnosti

Pisac, novinar i političar među najvažnijima svog vremena, Mario Vargas Llosa svestrani je umjetnik, sposoban stvarati romane koji graniče s uzvišenim kao i upuštajući se u građanske bitke koje apsorbiraju velik dio njegove energije (čak i ako sebe definira kao voljnog i sretnog roba književnosti). Dobar polemičar, on voli paradoksalne ispade i živahan prikaz svojih nesreća i svojih ideja.

Rođen u Arquipi (Peru) 28. ožujka 1936., odrastao u Boliviji do desete godine, nakon pomirenja roditelja vratio se živjeti u Peru. No odnos s ocem je konfliktan i budući pisac završava na vojnom koledžu. Književnost postaje bijeg koji će ga pratiti kroz sveučilišne godine.

Prvo je studirao u Limi, a zatim se preselio u Madrid i tamo završio svoju sveučilišnu karijeru.

Međutim, kao i mnoge intelektualce svoga vremena, neumoljivo ga je privlačio Pariz, pravo središte svega važnoga što se događalo na umjetničkom (i ne samo) polju briljantnih kasnih pedesetih. U međuvremenu je oženio tetu koja je bila nekoliko godina starija od njega. Pariške će godine duboko obilježiti piščevu osobnost, obojivši njegovu narativnu žilicu europskim tradicijama i razočaranjem, toliko da Vargas Llosa nijenikad zapravo usklađen s određenim istrošenim i ponekad stereotipnim stilskim obilježjima južnoameričke fikcije, dugo oblikovane marketijevskim modelom. Dovoljno je reći da je upravo u glavnom gradu Francuske upoznao intelektualca Sartreova kalibra, postao mu prijatelj i branio njegove ideje, toliko da su ga prijatelji prozvali "hrabri mali Sartre".

Surađuje s raznim novinama i 1963. godine piše ?Grad i psi?, koji postiže ogroman uspjeh u Europi, ali biva spaljen na trgu u Peruu jer se smatra nepoštivanjem. Dvije godine kasnije objavio je "Zelenu kuću", još jedan roman kojem je suđeno da bude preveden na dvadeset jezika. Kao i trideset sljedećih romana, kojima su dodani tekstovi za kazalište i kino, eseji, politički članci u novinama i časopisima. Tih je godina također upoznao Gabriela Garciu Marqueza i pristupio kubanskoj revoluciji, ali je zadržao kritički stav.

Sada je lansiran na izdavačko tržište i dobio je razne nagrade uključujući Nacionalnu nagradu za roman Perua, nagradu Ritz Paris Hemingway, nagradu Princ od Asturije i mnoge druge. Njegov opus ne čine samo romani, već je uvijek bio osjetljiv na druge književne forme: kino, kazalište, publicistiku kao i uvijek intenzivnu novinarsku aktivnost.

Čak i njegove javne obvezezgušnjava, održava konferencije na sveučilištima diljem svijeta i dobiva važne položaje, uključujući i onu predsjednika Pen Club Internationala. Također prihvaća katedru Simon Bolivar na Sveučilištu Cambridge gdje predaje kolegije iz književnosti.

Unatoč tome što živi u Europi, 1990. kandidirao se na predsjedničkim izborima u Peruu, ali ga je porazio Alberto Fujimori. Godine 1996. bio je jedan od osnivača Zaklade Hispano Cubana čiji je cilj jačanje i razvoj veza koje povezuju Kubance i Španjolce više od pet stoljeća.

Godine 1996. utemeljio je Zakladu Hispano Cubana, organizaciju koja ima za cilj održati, ojačati i razviti veze koje postoje više od 500 godina između kubanskog naroda i španjolskog naroda.

Vargas Llosa danas živi u Londonu, gradu iz kojeg širi svoje uvijek pronicljive i zanimljive članke o najrazličitijim temama.

2010. dobio je Nobelovu nagradu za književnost za " svoju kartografiju struktura moći i za sliku otpora, revolta i poraza pojedinca ".

Iz impresivnog književnog stvaralaštva Marija Vargasa Llose izdvajamo neka djela prevedena na talijanski:

Grad i psi (Rizzoli 1986., Einaudi 1998.);

Zelena kuća (Einaudi, 1991.);

Štenci (Rizzoli,1996.);

Razgovor u katedrali (Einaudi,Rizzoli 1994);

Pantaleon i posjetiteljice (Rizzoli, 1987.);

Vječna orgija. Flaubert i gospođa Bovary (Rizzoli 1986);

Teta Julia i škrabač (Einaudi 1994.);

Rat na kraju svijeta (Einaudi 1992);

Povijest Mayte (Rizzoli 1988);

Tko je ubio Palomina Molera? (Rizzoli 1987.);

La Chunga (Costa & Nolan 1987);

Hodajući pripovjedač (Rizzoli 1989);

U slavu maćehe (Rizzoli 1990. i 1997.);

Istina laži (Rizzoli 1992);

Riba u vodi (Rizzoli 1994.);

Tjelesnik Lituma u Andama (Rizzoli 1995.);

Bilježnice don Rigoberta (Einaudi 2000.);

Pisma ambicioznom romanopiscu (Einaudi 2000.);

Praznik jarca (Einaudi 2000).

Raj je drugdje 2003)

Avanture zločeste djevojke (2006)