Biografija

Čuveni francuski kuhar Georges Auguste Escoffier rođen je 28. listopada 1846. u Villeneuve-Loubetu, selu u primorskim Alpama nedaleko od Nice, u kući u kojoj se danas nalazi "Musee de l'Art Culinaire". Već s trinaest godina počeo je raditi kao pripravnik u ujakovom restoranu ("Le Restaurant Francais") u Nici; ovdje uči osnove ugostiteljskog zanata: ne samo umijeće kuhanja, već i usluge i pravilne kupovine.

U dobi od devetnaest godina preselio se u Pariz kako bi radio u "Petit Moulin Rouge": s vremenom je stekao iskustvo, tako da je 1870. pozvan kao glavni kuhar, tijekom francusko-pruskog rata, u general Quartier armije Rajne; kuhajući, među ostalim, za generala Maca Mahona zatvorenog u Sedanu. Upravo iz tog iskustva izvučeni su "Memoari kuhara Rajnske vojske" (izvorni naziv: "Mèmoires d'un cuisinier de l'Armée du Rhin"). Nakon iskustva u Sedanu, Auguste Escoffier odlučuje se ne vratiti u Pariz nego se nastaniti u Nici: iskustvo na Côte d'Azuru, međutim, ne traje dugo, pa tako, nakon Komune, u 1873. mladi kuhar nađe se u glavnom gradu, zadužen za kuhinju "Petit Moulin Rougea", koji je u međuvremenu postao otmjeno mjesto koje posjećuju ljudi poput Sarah Bernhardt, princa od Walesa, Leona Gambette iMacMahon sam.

U dobi od trideset godina, 1876. Auguste Escoffier pokušava otvoriti svoj prvi restoran, "Le Faisan Doré", koji se nalazi u Cannesu, ne odustajući pritom od pariških kuhinja: u ovih godina, kao glavni kuhar ili menadžer, vodi nekoliko restorana diljem Francuske. Nakon vjenčanja s Delphine Daffis, sredinom 1880-ih preselio se sa suprugom u Monte Carlo i osnovao "L'art culinaire", časopis koji i danas izlazi pod naslovom "La revue culinaire", a objavljivao je "Cvjetove od voska" (izvorni naziv : "Fleurs en cire"). U međuvremenu se upušta u suradnju s Cèsarom Ritzom, vlasnikom istoimenog lanca luksuznih hotela: njihov odnos pomaže u međusobnom povećanju slave obojice.

Njih dvojica su zajedno upravljali, do 1888., ljetnom sezonom "Grand National of Lucerne", u Švicarskoj, i zimskom sezonom "Grand Hotela" u Montecarlu. Opet za Ritz, 1890. Escoffier postaje direktor londonskih kuhinja "Savoya", u to vrijeme uporišta međunarodnog društva. Nakon što je napustio "Savoy" u Ritzu, francuski je kuhar odlučio poći za njim i osnovati "Hotel Ritz" u Parizu, na Place Vendome; zatim se vraća u britansku prijestolnicu da radi kao maitre u "Carltonu", koji je pak preuzeo Ritz, ostajući preko kanala do 1920., godine u kojoj je odlikovanLegije časti.

U međuvremenu, tijekom godina objavio je brojna djela: od "Guide Culinaire" iz 1903. do "Aide-memoire culinaire" iz 1919., prolazeći kroz "Le carnet d'Epicure", časopis izlazio mjesečno između 1911. i 1914. i "Le livre des menus", iz 1912. Postavši sada vješt organizator svake restoranske usluge, Escoffier ima mogućnost, između ostalog, upravljati restoranskom službom njemačke brodarske tvrtke " Hamburg Amerika Lines", ali i onaj "Ritza" u New Yorku; također stvara takozvani "Diner d'Epicure" (inspiriran časopisom), ogledne ručkove pariške kuhinje poznate diljem Europe, koji se održavaju u različitim gradovima kontinenta u isto vrijeme.

Nakon što je objavio "Le riz" 1927. i "La morue", dvije godine kasnije, 1934. Auguste Escoffier objavio je "Ma cuisine". Umro je sljedeće godine, 12. veljače 1935., u gotovo devedesetoj godini života, u Monte Carlu, nekoliko dana nakon smrti svoje supruge. Kreativni kuhar i izumitelj recepata, Auguste Escoffier stvorio je, između ostalog, Pesca Melba , dizajniran u čast Nellie Melba, australske operne pjevačice.