Biografija • Volja za moć

Ogromna figura mislioca koja je uticala na tok velikog dela devetnaestog, a svakako i čitavog dvadesetog veka, Friedrich Wilhelm Nietzsche rođen je 15. oktobra 1844. godine u malo selo u Saskoj pruskoj. Sin protestantskog pastora, mali Fridrih je odrastao u atmosferi punoj religioznog osećanja, iako ublaženog blagošću tipičnom za reformisani pristup.

Kada mu je otac umro 1848. godine, njegova majka je bila prisiljena da se preseli u Naumburg, grad gdje je mogla računati na pomoć brojnih rođaka. Godine 1851. Fridrih ulazi u privatnu školu u Pforti gde uči prve osnove religije, latinski i grčki, kao i muziku, što će biti druga velika strast njegovog života (toliko da još dugo neće znati da li da se posveti pismu i filozofiji ili umetnosti sedam nota). Grozničav za novim kulturnim otkrićima, piše poeziju i komponuje muziku, dok se njegova porodica, bez ijednog trenutka mira, seli u drugu kuću u Naumburgu.

Među njegovim ranim čitanjima su Byron, Holderlin, Emerson, Sterne, Goethe, Feuerbach. Godine 1860. sa prijateljima je osnovao muzičko-književno društvo "Germanija"; u spisima napisanim za ovu asocijaciju ("Sudbina i volja", "Sloboda volje i sudbine") antimetafizička tendencijabuduća ničeanska misao.

Proslavivši se prvim djelima "Rađanje tragedije iz duha muzike" (1872), u kojima su se osjetili utjecaji Šopenhauera i tada hvaljenog kompozitora Richarda Wagnera, rađa niz djela sa snažnim teorijskim sadržajem: "Razmatranja zastarjela" (napisana od 1873. do 1876. i od kojih je četvrta posvećena Wagneru) i "Ljudski previše ljudski" (1878.).

Nietzsche je, međutim, svoju zrelu misao izrazio u "Aurori" (1881), "The gay science" (1882), "Tako je govorio Zaratustra" (1883-1885), "Izvan dobra i zla" (1886). ).

Nietzscheovu misao karakterizira njen demistificirajući i destruktivni karakter, ponekad čak i subverzivni. Niče zapravo snažno osporava pozitivističke i buržoaske ideale tipične za njegovo vrijeme (on je "zastario" i savršeno je svjestan toga), kao i njegovu vjeru u napredak društva prosvijećenog takozvanom naučnom mišlju. Njegove druge mete su ideja široko rasprostranjenog blagostanja i svakog oblika istine i konstituisanog morala, koje mislilac zamišlja kao proisteklu iz materijalnih osnova i uvijek usko povezanu s psihološkim i društvenim uvjetom, drugim riječima iz odnosa snaga koje su u dubinama nečijeg ega kao iu društvu.

Ovoj demistifikujućoj kritici suprotstavlja se Ničeanska ideja"nadčovjek", odnosno tenzija prema nadčovjeku, a to je volja za stvaranjem novog načina postojanja u kojem je "volja za moć" u potpunosti izražena, odnosno kreativnost ega, izvan moralnog i društvenog konvencionalnog prema kojem se je sada podvrgnut, kodificiran u vjersko-društvenim imperativima.

Ovo oslobađanje čovjekove stisnute energije i radikalna kritika sve tradicionalne etike i predstavljanja svijeta imalo je značajan utjecaj na književnost na kraju stoljeća i dalje. Tako je Niče postao filozof krize, osnivač novog načina mišljenja.

Što se tiče njegove ideje o nadčovjeku, shvaćenom kao pravedni pobjednik mase slabih ili robova, ona nesumnjivo mora biti tačna: Nietzsche nije bio tvorac evanđelja nasilja, već je namjeravao da postavi uslovi za razvoj radikalno obnovljene civilizacije i ideje čoveka.

Uvijek strašno patio od svih vrsta bolesti, Nietzsche je umro 25. avgusta 1900. nakon spore agonije koja je posljednjih godina uključivala i pojavu ludila.